Prof. dr. sc. Damir Klasiček

Pisac izlaže svoje poglede na, do sada, gotovo neograničenu slobodu ugovronih stranaka da izaberu mjerodavno pravo za svoj ugovor.

U izlaganju se ističe da ne postoji nijedan pravni razlog na kojemu bi se mogla temeljiti sloboda ugovornih stranaka da izaberu bilo koje pravo za ugovor. Takva sloboda izbora zapravo je negacija temeljnog načela međunarodnog privatnog prava koje nalaže primjenu najbližeg prava na međunarodno obilježenu situaciju. Pisac i dalje ne osporava ugovornim stranama da izaberu mjerodavno pravo, ali zastupa stajalište da se pri tome moraju uzeti u obzir zaštitni prisilni propisi države s pravom koje je ugovorni odnos u najbližoj vezi.

Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovore s odredbom članka 7. 1. kao i nacionalne kodifikacije na koje je utjecala ta konvencija pokazuju nove tendencije u pogledu izvjesnog ograničavanja primjene izabranog prava kao i opravdanost restriktivnijeg pristupa načelu autonomije stranaka.

Ključne riječi: međunarodno privatno pravo, autonomija ugovornih stranaka, izbor mjerodavnog prava