ZABRANA DISKRIMINACIJE U PRAKSI EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

 

Prof. dr.sc. Jasna Omejec                                                               
 
            U radu se prikazuju pravna stajališta Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu o zabrani diskriminacije zajamčenoj člankom 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Prvotno se analiziraju struktura, domašaj i značenje članka 14. Konvencije, koji se uspoređuje s člankom 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju i člankom 14. Ustava Republike Hrvatske, osobito u vezi s propisanim diskriminatornim osnovama. Slijedi obrada instituta formalne i materijalne diskriminacije te izravne i neizravne diskriminacije. Posebno se razmatra praksa Europskoga suda vezana uz ocjenu opravdanosti odnosno diskriminatornosti "razlike u postupanju", koja uključuje institute "usporedivih situacija" za utvrđivanje kojih Europski sud provodi tzv. test usporedivosti, "objektivnog i razumnog opravdanja" za utvrđivanje kojeg Europski sud provodi tzv. test opravdanosti različitog postupanja, te institute legitimnog cilja, razmjernosti i područja slobodne prosudbe države. U okviru razmatranja tzv. testa diskriminacije posebno se obrađuju problemi vezani uz dokazivanje diskriminacije, teret dokazivanja i standard dokaza. Rad završava razmatranjem pozitivnih obveza država ugovornica koje Europski sud izvodi iz članka 14. Konvencije.
Svi navedeni instituti obrađuju se na relevantnim primjerima iz prakse Europskoga suda. Presude Europskoga suda u radu se prikazuju opsežno, jer ukazuju na temeljni pristup odnosno način na koji bi domaći sudovi trebali primjenjivati hrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine.    
 
            Ključne riječi: Europski sud za ljudska prava, članak 14. Konvencije, diskriminacija, razlika u postupanju, diskriminatorne osnove, test diskriminacije.
 
Puni tekst članka na
 
 

Repozitorij
Repozitorij je prazan
Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana