Društveni ugovor kao pravni posao na kome se temelji društvo
 
Jakša Barbić  
 
Raspravlja se društveni ugovor kao temeljni konstitutivni akt društva. Ističe se da je to pravni posao na kome se temelji društvo, a po tome se ono razlikuje od drugih privatnopravnih zajednica osoba. Navodi se da pravni posao na kome se temelji društvo može biti usvajanje statuta ili sklapanje društvenog ugovora. Taj je pravni posao samo usvajanje statuta kada je riječ o dioničkom društvu, kreditnoj uniji i o udruzi pravnoj osobi. Za sva druga društva to je ugovor o osnivanju kojeg se naziva društvenim ugovorom. Kritizira se zakonodavno rješenje po kome je za osnivanje društva za uzajamno osiguranje i zadruge potrebno sklopiti ugovor o osnivanju i usvojiti statut, jer nema potrebe da se društvo temelji na dva pravna posla, a dvojnost temeljnih konstitutivnih akata društva, osim što nepotrebno opterećuje osnivanje, uzrokuje teškoće i stvara pravnu nesigurnost.
Iznose se obilježja društvenih ugovora pojedinih društava i analiziraju temeljna pitanja koja se u vezi s njima postavljaju kao što su sklapanje, sadržaj, tumačenje odredbi, primjena prava, izmjena i dr. Ocjenjuje se njihova podobnost za uređenje odnosa u svakome od tipova društava u kome uređuju odnose. Pritom se ukazuje na očitu razliku u zakonodavnom pristupu uređenju društvenog ugovora u društvima osoba od uređenja društvenog ugovora društva s ograničenom odgovornošću. To se pripisuje razlici gospodarske važnosti tih društava. Pritom nije riječ o razlici u broju tih društava, nego o njihovu utjecaju na gospodarski život.
Ističe se da je temelj za sve društvene ugovore društava osoba ugovor o ortaštvu tako da se u njihovu zakonodavnom uređenju, kada su i pravne osobe, poziva na propise kojima se uređuje ortaštvo (javno trgovačko društvo), a kada je riječ o drugim društvima osoba pravnim osobama upućuje na podrednu primjenu propisa o javnom trgovačkom društvu čime se opet sve temelji na propisima o ortaštvu. Kada društvo osoba nema pravnu osobnost (tajno društvo, udruga bez pravne osobnosti) ionako se sve temelji na ortaštvu, jer je tajno društvo varijanta ortaštva, a takva udruga je ortaštvo.
Navodi se da je pravna narav društvenog ugovora određena time što je organizacijski ugovor trajne naravi. Na njega se primjenjuju propisi o odgovarajućem društvu i, uz neke izuzetke, propisi kojima se uređuju obvezni odnosi. Ističe se da se društveni ugovori u dijelu u kome sadrže materijalne sastojke tumače objektivno kao propis, a kada je riječ o formalnim sastojcima po pravilima za tumačenje ugovora. Naglašava se da za izmjenu tog ugovora nije uvijek potrebna suglasnost svih članova društva, kao što je to slučaj općenito s ugovorima, nego da se njime a nekada i propisom određuju većine glasova kojima članovi donose odluku o izmjeni ugovora.
Zaključuje se da je društveni ugovor pogodnije sredstvo za uređenje pitanja od značaja za djelovanje društva od statuta zbog veće prilagodljivosti potrebama članova i mogućnosti da se njime uredi veći raspona pitanja u društvu i u vezi s njim.
Ključne riječi
osnivanje trgovačkog društva; društveni ugovor; statut; društva osoba; društva kapitala
 
Puni tekst članka dostupan na
 

Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana