Koncepcija generalne vindikacijske tužbe u rimskoj pravnoj tradiciji i de lege ferenda

Marko Petrak 

 

 

Sažetak
U rimskoj pravnoj tradiciji koncepcija generalne vindikacijske tužbe, bez obzira na njezine različite potencijalne objekte (res, servitus, filius itd.) postojala je isključivo u arhajskom rimskom pravu. Tome nasuprot, u suvremenim stvarnopravnim sustavima postoji nekolicina zasebnih i međusobno različitih vrsta vindikacija (rei vindicatio, actio Publiciana, actio confessoria, vindicatio pignoris). Ta koncepcija zasebnih i “nominatnih” vindikacijskih tužbi naslijeđena je iz klasičnog rimskog prava u kojem bez postojanja pojedine vindikacijske tužbe
ne bi postojalo ni odnosno stvarno pravo (ubi actio ibi ius). Suvremeni stvarnopravni sustavi, međutim, za razliku od klasičnog rimskog prava, ne predstavljaju sustav zasebnih “nominatnih” tužbi, već sustav materijalnih subjektivnih prava (ubi ius ibi actio), pa stoga pojedina subjektivna stvarna prava ne bi prestala postojati u slučaju kada više ne bi postojale zasebne i “nominatne” vindikacijske tužbe koje ih danas štite. Polazeći od navedenih činjenica, u radu će se istražiti mogućnost obnove koncepcije generalne vindikacijske tužbe radi pojednostavnjenja i unapređenja sustava zaštite stvarnih prava de lege ferenda.

Ključne riječi
actio; vindicatio; rimsko pravo; stvarno pravo; zaštita prava

 

Puni tekst dostupan na

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=171865

 

 

 

 


Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana