Međunarodne organizacije

Studij:	Međunarodno javno i međunarodno privatno pravo - 1., 2. semestar
Šifra:	166900
ECTS:	4.0
Nositelji:	prof. dr. sc. Davorin Lapaš
Izvođači:	doc. dr. sc. Trpimir Mihael Šošić - Predavanja

Literatura:
Seyersted, F.; Objective International Personality of Intergovernmental Organisations, Copenhagen; (1963), str Degan, V. Đ.; Međunarodno pravo, Zagreb; (2011), str Andrassy, J./Bakotić, B./Seršić, M./Vukas, B.; Međunarodno pravo, sv. 1, Zagreb; (2010), str Lapaš, D.; Pravo međunarodnih organizacija, Zagreb; (2008), str Bindschedler, R. L.; La delimitation des competences des Nations Unies; Recueil des cours, sv. 108 (1964), str Povelja Ujedinjenih naroda, Narodne novine - međunarodni ugovori, br. 15, 1993.; , str
Preporučena literatura:
Andrassy, J.; Liga naroda - njezino ustrojstvo i djelovanje; (1931), str Cot, J.-P./Pellet, A. (ur.); La Charte des Nations Unies - Commentaire article par article, 3. izd.; (2005), str Simma, B.(ur.); The Charter of the United Nations - A Commentary, 3. izd.; (2012), str Lapaš, D.; Quelques reflexions concernant la question de la "constitutionnalite" dans le cadre de l'O.N.U.; Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, sv. 51, br. 5, 2001. (2001), str Lapaš, D.; Međunarodne nevladine organizacije kao subjekti međunarodnog prava; (1999), str

Opis predmeta:

Ciljevi kolegija
1. Cilj predmeta Međunarodne organizacije jest zainteresiranim studentima poslijediplomskog studija omogućiti detaljnije proučavanje međunarodnih (međuvladinih) organizacija kao sve značajnijih subjekata međunarodnog prava, ali i pružiti detaljniji uvid u pravo međunarodnih organizacija kao podsustav općega međunarodnog prava.
2. Cilj je također posvetiti posebnu pažnju Ujedinjenim narodima te potaknuti doktorande na stjecanje općih i posebnih znanja o toj najznačajnijoj univerzalnoj međunarodnoj organizaciji današnjice, kao i pravu Ujedinjenih naroda te odnosu toga prava s općim međunarodnopravnim sustavom.
Sadržaj kolegija
1. Pojam i definiranje međunarodne organizacije
1.1. Elementi međunarodne organizacije
1.2. Međunarodne vladine i nevladine organizacije
2. Međunarodne organizacije kao subjekti međunarodnog prava
2.1. Povijesni razvoj
2.2. Pravna sposobnost međunarodnih organizacija u međunarodnom pravu
2.3. Djelatna sposobnost međunarodnih organizacija u međunarodnom pravu
3. Ujedinjeni narodi
3.1. Preteče i razvoj Ujedinjenih naroda
3.2. Struktura Ujedinjenih naroda
3.3. Pravo Ujedinjenih naroda
3.4. Sustav kolektivne sigurnosti Ujedinjenih naroda
3.5. Specijalizirane ustanove Ujedinjenih naroda
3.6. Ostali međunarodni organizmi povezani s Ujedinjenim narodima
4. Regionalne međunarodne organizacije

Intelektualne (kognitivne) vještine:

1. Znanje i razumijevanje

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

identificirati teorije o subjektivitetu međunarodnih organizacije i vrste međunarodnih organizacije komparativnim pristupom kroz analizu radova različitih autora s toga područja međunarodnog prava, kao i kroz razumijevanje elemenata međunarodnopravnog subjektiviteta međunarodnih organizacija;

definirati konstitutivne elemente međunarodnih organizacija (polazeći od Fitzmauriceovog Nacrta) i prepoznavati ih u slučajevima raznovrsnih međunarodnih organizacija;

razumjeti značaj objektivne, erga omnes međunarodnopravne osobnosti međunarodnih organizacija (prema Seyerstedu);

objasniti pravne institute povezane s međunarodnim organizacijama uključujući kako pravne odnose međunarodnih organizacijama s vlastitim državama članicama, tako i s drugim državama i drugim subjektima međunarodnog prava; te

prepoznati povezanost međunarodnih organizacija i njihovih pravnih sustava te njihovu uklopljenost u opći i regionalni sustav međunarodnog prava.

2. Primjena

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

grupirati i opisati međunarodne organizacije s obzirom na njihovu iznimnu raznovrsnost u pogledu gore spomenutih tzv. „Fitzmauriceovih elemenata“;

primijeniti relevantne međunarodnopravne norme na konkretne primjere iz međunarodne prakse, posebice u odnosu na prosuđivanje granica nadležnosti međunarodnih organizacija, kontrole „ustavnosti“ unutar njihovih pravnih sustava kroz primjenu različitih pristupa i metoda tumačenja (tzv. doktrine uključenih ovlasti, doktrine funkcionalne nužnosti i dr.);

ilustrirati važnost međunarodnih organizacija za stabilnost međunarodnog poretka i produbljivanje suradnje između država i drugih subjekata međunarodnog prava, kao i važnost povezivanja međunarodnih organizacija međusobno, ali i s organizacijama dvojbenog međunarodnopravnog subjektiviteta poput transvladinih organizacija, međuregionalnih organizacija, hibridnih (tzv. QUANGO) organizacija, tzv. „organizacija kišobrana“ (umbrella organizations) i dr.

3. Analiza

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

analizirati metajuridičke procese nastanka međunarodnih organizacija kao funkcionalno uvjetovane nužnosti institucionalizacije suradnje država članica (npr. kroz utjecaj tehnološkog razvoja, širenja područja međudržavne suradnje i dr.);

razlikovati relevantne međunarodnopravne akte s obzirom na različite vrste međunarodnih organizacija, te usporediti domašaj pravnih normi, ali i normi u nastajanju (npr. tzv. soft law) s obzirom na kategorije međunarodnih organizacija;

analizirati normativnu vrijednost formalno neobvezujućih akata, no čija nužnost poštivanja za države članice proizlazi iz svrhovitosti suradnje institucionalizirane u pojedinim vrstama međunarodnih organizacija (tzv. tehničkim organizacijama poput npr. ITU, UPU, ICAO)

kategorizirati međunarodnopravne norme sadržane u aktima međunarodnih organizacija, kao i same te akte prema različitim kriterijima (npr. formalnim, funkcionalnim, pravotvornim: inter partes ili erga omnes i dr.);

ispitati primjenu međunarodnopravnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija na konkretna činjenična stanja u međunarodnoj praksi.

4. Sinteza

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

konstruirati povezanost pojedinih pravnih instituta koji se tiču međunarodnih organizacija te njihovu uklopljenost u cjeloviti sustav međunarodnog prava;

formulirati zaključke o značenju međunarodnih organizacija za razvoj odnosa u suvremenoj međunarodnoj zajednici, ali i formulirati zaključke o međuuvjetovanosti ne samo suradnje, već i institucionaliziranog povezivanja međuvladinih organizacija s nevladinim, i drugim oblicima jednako institucionalizirane neposredne suradnje primjerice središnjih organa država ili regionalnih jedinica poput npr. u obliku gore spomenutih transvladinih ili međuregionalnih organizacija.

5. Vrednovanje

Nakon uspješno savladanog predmeta student će moći:

vrednovati značenje međunarodnih organizacija za stabilnost međunarodne zajednice, jednako u obliku tzv. „negativne suradnje“ država članica (npr. kroz prevenciju sukoba), kao i kroz razvoj njihove tzv. „pozitivne suradnje“ na svim područjima međunarodnih odnosa;

prosuditi specifičnosti međunarodnih organizacija kao redovitog subjekta međunarodnog prava različitog od puke ukupnosti država članica;

ocijeniti važnost članstva Republike Hrvatske u različitim univerzalnim i regionalnim međunarodnim organizacijama;

procijeniti učinkovitost međunarodnopravnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija, posebice promatrajući ih u značenju svojevrsnih podsustava općeg međunarodnog prava kao dijelova prema cjelini (npr. problem tzv. selfcontained režima).

Praktične i generičke vještine:

Nakon uspješno savladanog predmeta student će steći kompetencije koje će mu omogućiti analizu međunarodnopravnih pravila koja se tiču međunarodnih organizacija i njihovo ispravno vrednovanje. Pritom, student bi trebao moći samostalno analizirati i prosuditi normativnu vrijednost normi i akata nastalih unutar pravnog sustava pojedine međunarodne organizacije uzimajući u obzir dinamičnost međunarodnog legislativnog procesa. Ujedno bi student trebao biti u mogućnosti da primjenom odgovarajućih pravnih normi rješava problemske situacije povezane s međunarodnopravnim položajem međunarodnih organizacija, ali i država pa i eventualno drugih subjekata u njihovu članstvu. Stečene vještine omogućit će studentu da se na odgovarajući način služi relevantnim međunarodnim dokumentima različitih stupnjeva normativnosti (npr. međunarodni ugovori, napose konstitutivni akti međunarodnih organizacija; sudske i arbitražne odluke; rezolucije; preporuke i tzv. „prividne preporuke“; operacionalni akti; institucionalni akti; itd.).

Povezivanje ishoda učenja i provjere znanja:

Znanje se provjerava na temelju usmenog ispita.

Usmeni ispit, koji je obvezan za sve studente koji su upisali ovaj predmet, sastoji se od provjere razumijevanja teorija o subjektivitetu međunarodnih organizacija, te pravnih pojmova i instituta koji se tiču međunarodnih organizacija. Zatim se očekuje povezivanje i uspoređivanje odnosnih pravnih pravila i instituta, te vrednovanje stupnja normativnosti i primjenjivosti međunarodnih normi koje se tiču međunarodnih organizacija ili su nastale unutar njihovih pravnih sustava, prvenstveno kroz njihovu učinkovitost i primjenjivost na suvremenu međunarodnu praksu.

Termini konzultacija:

prof. dr. sc. Davorin Lapaš:
utorkom, od 14 sati
Lokacija: Ćirilometodska 4, soba 24
doc. dr. sc. Trpimir Mihael Šošić:
utorkom, od 16 sati
Lokacija: Ćirilometodska 4, soba Ćirilometodska 4, soba 18