Koja je razlika između nagrade za spašavanje, posebne naknade, i SCOPIC naknade?

Kako bi spašavatelj mogao potraživati nagradu za spašavanje, mora dokazati kako su njegovi napori rezultirali korisnim ishodom u smislu spašavanja cijele ili dijela ugrožene imovine (čl. 771., st. 1. PZ), pri čemu visina takve nagrade ne može prelaziti vrijednost spašene imovine. Ako među strankama nema dogovora u svezi iznosa visine nagrade za spašavanje, o visini nagrade odlučuje sud ili arbitražno sudište uzimajući u obzir određeni broj kriterija (čl. 774. PZ). Obvezu plaćanja nagrade za spašavanje snose osobe čija je imovina spašena, a što se u prvom redu odnosi na brodara odnosa vlasnika broda, te vlasnika robe u prijevozu, pri čemu se u najvećem broju slučajeva tražbina s naslova nagrade za spašavanje prebacuje na osiguratelje broda i robe u prijevozu.

 

Iznimno od prethodno navedenog pravila, ako ugrožena imovina predstavlja prijetnju morskom okolišu, neovisno o ishodu operacije spašavanja, spašavatelj ima pravo na naknadu uloženih troškova na osnovi posebne naknade, pod uvjetom da takav iznos naknade premašuje iznos nagrade za spašavanje (čl. 775., st. 1. PZ). Ako je spašavatelj svojim djelovanjem spriječio ili smanjio štetu na morskom okolišu, sud ili arbitražno sudište može iznos posebne naknade, na osnovi uloženih troškova spašavanja, povećati za 30% odnosno 100%. Navedena iznimka od prethodno iznesenog osnovnog pravila uvedena je kako bi se spašavateljima, koji svojim djelovanjem djeluju kao preventiva zagađenju morskog okoliša, osigurala minimalna naknada uloženih troškova, koja, ovisno o uspješnosti takvog djelovanja, može biti uvećana, a što djeluje kao poticaj na daljnji i još kvalitetniji rad. Obvezu plaćanja posebne naknade snose brodar odnosno vlasnik broda, a što u praksi u najvećem broju slučajeva podrazumijeva P&I klub u koji su brodar odnosno vlasnik broda učlanjeni. Potrebno je za naglasiti kako spašavatelj ne može istovremeno potraživati oba oblika naplate svoje usluge.

 

Kako relevantna zakonska pravila strankama, u većoj mjeri, dopuštaju odstupanje od zakonskih postavki (čl. 770., st. 1. PZ), praksa je pokazala kako spašavatelji, po pitanju posebne naknade, sve više preferiraju korištenje posebne ugovorne klauzule "SCOPIC" (Special Compensation Protection and Indemnity Clause), koja, ako je uvrštena u ugovor o spašavanju (primjerice Lloyd's Open Form – LOF), i ako se spašavatelj na istu pozvao, u potpunosti zamjenjuje pravila o posebnoj naknadi iz relevantne zakonske norme. SCOPIC klauzula predviđa posebne tarife prema kojima se izračunava ukupan iznos naknade (tarife također uključuju i element profita (obično do 25%), a što nije slučaj sa posebnom naknadom). Ako se pokaže da ukupan iznos po SCOPIC klauzuli ne prelaze iznos po osnovi nagrade za spašavanje, isplaćuje se iznos nagrade za spašavanje umanjen za 25% iznosa razlike između nagrade za spašavanje i SCOPIC izračunate naknade. Ova mjera je uvedena kako bi se spriječilo neodgovorno ugovaranje i pozivanje na SCOPIC klauzulu, tim više što primjena SCOPIC klauzule ne zahtjeva dokaz o potencijalnoj ugrozi za morski okoliš (što posebna naknada, sukladno zakonskim propisima, zahtjeva). SCOPIC klauzula ujedno predviđa i mogućnost imenovanja posebnog predstavnika čiji je zadatak nadgledati spašavatelja, te o radu istoga redovito izvještavati vlasnike ugrožene imovine, P&I klubove te klasične osiguratelje. Obvezu plaćanja SCOPIC klauzule u pravilu snose P&I klubovi, dok obvezu plaćanja usluge posebnog predstavnika dijele P&I klubovi i klasični osiguratelji.