U postupku likvidacije zajedničke havarije potrebno je utvrditi dvije novčane mase:
a) vjerovničku (koja potražuje iz zajedničke havarije, dakle one štete ili troškovi koji se podmiruju u postupku zajedničke havarije) i
b) dužničku (koja duguje u zajedničku havariju, dakle ona vrijednost iz koje se namiruje vjerovnička masa)
Pomoću tih dviju vrijednosti utvrđuje se doprinos pojedinog sudionika pomorskog pothvata u zajedničku havariju. Utvrđivanje toga doprinosa osnovni je smisao i svrha likvidacije zajedničke havarije.
Temeljno je načelo da se sudjelovanje pojedinih sudionika pomorskog pothvata u snošenju šteta i troškova zajedničke havarije utvrđuje razmjerno vrijednosti njihove imovine koja ulazi u dužničku masu (čl. 791. PZ).
PZ (kao i York-Antwerpenska pravila) točno određuju što ulazi u dužničku a što u vjerovničku masu.
Dužničku masu čini:
- činom zajedničke havarije spašena imovina;
- vrijednost žrtvovane imovine;
- svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine.
Vjerovničku masu čini:
- činom zajedničke havarije žrtvovana vrijednost;
- svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine
- troškovi koji se smatraju zajedničkom havarijom;
- troškovi likvidacije zajedničke havarije.
Dok je sasvim jasno i logično da u dužničku masu ulazi činom zajedničke havarije spašena imovina, na prvi pogled može zbuniti što u dužničku masu ulazi i vrijednost vjerovničke mase (žrtvovana imovina i svota za koju je smanjena vrijednost namjerno oštećene imovine). Međutim, to je odraz pravila da SVI sudionici pothvata moraju snositi troškove zajedničke havarije. Ako se vrijednost žrtvovane imovine ne bi dodala dužničkoj masi, tada bi ovlaštenici žrtvovane imovine bili u povoljnijoj poziciji u odnosu na ostale sudionike. Jedino bi oni iz postupka zajedničke havarije u punoj mjeri ostvarili naknadu štete i to na račun ostalih sudionika pothvata te bez vlastitog doprinosa. Uključivanjem vjerovničke mase u dužničku postiže se ravnomjerna raspodjela štete na SVE sudionike pothvata.
PRIMJER:
Pretpostavimo da je vrijednost broda 2000, tereta A 1000 i tereta B 1000. U cilju zajedničkog spasa čitav teret B je bačen u more. U zajedničku havariju kao vjerovnička masa priznaje se iznos od 1000 (vrijednost tereta B).
Obračun 1 - kada vjerovnička masa (vrijednost žrtvovanog tereta B) ne bi bila uključena u dužničku masu)
Brod vrijednost koja ulazi u dužničku masu 2000 plaća 667
Teret A vrijednost koja ulazi u dužničku masu 1000 plaća 333
Teret B vrijednost koja ulazi u dužničku masu 0 plaća 0
-------------------------------------------------------------------------------------------
Vjerovnička masa (vrijednost žrtvovanog tereta B) prima 1000
Prema ovom obračunu teret B ne trpi nikakvu štetu ni trošak, vrijednost žrtvovanog tereta B je u cijelosti nadoknađena na račun ostalih sudionika pothvata (brod, teret A) koji su morali naknaditi štetu na teretu B razmjerno vrijednosti imovine s kojom ulaze u dužničku masu. Tako bi bio narušen temeljni princip zajedničke havarije da SVI sudionici pothvata moraju snositi troškove koji ulaze u zajedničku havariju.
Zbog toga je ispravan sljedeći obračun utvrđivanja vjerovničke i dužničke mase:
Obračun 2. – vjerovnička masa (vrijednost žrtvovanog tereta B) je uključena u dužničku masu
Brod vrijednost koja ulazi u dužničku masu 2000 plaća 500
Teret A vrijednost koja ulazi u dužničku masu 1000 plaća 250
Teret B vrijednost koja ulazi u dužničku masu 1000 plaća 250
-------------------------------------------------------------------------------------------
Vjerovnička masa (vrijednost žrtvovanog tereta B) prima 1000
Ovim obračunom svi sudionici pothvata sudjeluju u snošenju troškova zajedničke havarije, teret A i B plaćaju isti iznos jer im je i vrijednost dužničke mase (tereta) ista a brod plaća dvostruko više od pojedinačnih iznosa koje plaćaju tereti A i B jer mu je i vrijednost broda koja ulazi u dužničku masu dvostruko veća.
Podrobnije o likvidaciji zajedničke havarije: Drago Pavić: Pomorsko imovinsko pravo, Književni krug, Split, 2006., str. 332.-342.