Studij:	Građanskopravni - 9. semestar Kaznenopravni - 9. semestar Međunarodnopravni - 9. semestar Pravo Europske unije - 9. semestar Trgovačkopravni - 9. semestar Ustavno-upravni - 9. semestar
Šifra:	96813
ECTS:	4.0
Nositelji:	prof. dr. sc. Đorđe Gardašević
Ispitni rokovi:	08. 07. 2024. 26. 08. 2024. 09. 09. 2024. Prijava ispita: Studomat

Literatura:

Đorđe Gardašević; Ograničenja ljudskih prava i temeljnih sloboda u izvanrednim stanjima; Hrvatska udruga za ustavno pravo (2014), str Arsen Bačić; Odredbe o "stanju nužnosti" u Ustavu Republike Hrvatske iz 1990. godine (rekapitulacija), Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu (1997), str. 39-57 Arsen Bačić; Ustav i ustavna diktatura; Književni krug (1992), str. [object Object] Petar Bačić; Nacionalna sigurnost i derogativna klauzula o pravima čovjeka, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 40 (2003); Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu (2003), str. 359-370 Jasna Omejec; Izvanredna stanja u pravnoj teoriji i ustavima pojedinih zemalja, Pravni vjesnik, 12 (1-4), 1996.; Pravni fakultet u Osijeku (1996), str. 172-196 Jasna Omejec; Ograničavanje sloboda i prava čovjeka i građanina u izvanrednim stanjima, Društvena istraživanja, Zagreb, god. 5. (1996.), br. 2(22); Institut društvenih znanosti Ivo Pilar (1996), str. 345-374 Đorđe Gardašević; Američki egzekutivni unilateralizam i "Rat protiv terorizma", Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 61 (2011.) 4; Pravni fakultet u Zagrebu (2011), str. 1295-1337 Đorđe Gardašević; Ustav Republike Hrvatske i stanja izuzetka, u: Smerdel, B. i Gardašević, Đ. (ur.), Izgradnja demokratskih ustavnopravnih institucija Republike Hrvatske u razvojnoj perspektivi; Hrvatska udruga za ustavno pravo (2011), str. 61-87 Oren Gross, Fionnuala Ni Aolain; Law in Times of Crisis; Cambridge University Press (2006), str. [object Object]

Preporučena literatura:

Branko Smerdel; PREDSJEDNIK, KONGRES, USTAV I RAT - Ratna ovlaštenja američkog Kongresa u svjetlu intervencije u Libanonu i Granadi, Pogledi 14/1984(1); (1984), str. 5-11 Branko Smerdel; Suvremeni američki Kongres i politika oružanih intervencija - Ustavnopravni problemi i politička zbilja, Naša zakonitost, 37/1984(4); (1984), str. 434-443 Branko Smerdel; Ustavno uređenje europske Hrvatske; Narodne novine (2013), str. [object Object] Đorđe Gardašević; Izvanredna stanja i ustavnopravno uređenje Republike Hrvatske, na str. 433-451., u: Smerdel, B. i Gardašević, Đ. (ur.), Izgradnja demokratskih ustavnopravnih institucija Republike Hrvatske u razvojnoj perspektivi; Hrvatska udruga za ustavno pravo (2011), str. 433-451 Saša Šegvić; Antiterorizam - između sigurnosti i demokracije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 44, 1/2007; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu (2007), str. 77-86 Saša Šegvić; Normativne ovlasti egzekutive prema vojsci - s posebnim osvrtom na ulogu vojske u obrani državnopravnog poretka, (doktorska disertacija); Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu (2002), str Saša Šegvić; O ratnim ovlastima predsjednika SAD nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52 (6), (2002); Pravni fakultet u Zagrebu (2002), str. 1233-1251 Saša Šegvić; Ustavnost izvanrednog stanja, Vladavina prava, Zagreb, 1999., god. III, br. 1.; Zagreb: Lux, 1997-2002 (1999), str Saša Šegvić; Sudska kontrola egzekutive u stanju nužde u SAD - slučaj zatočenika u Guantanamu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 43, 1/2006.; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu (2006), str. 43-62 Ivan Padjen; Uredbe iz nužde hrvatskog predsjednika: mjerodavnost francuskog javnog prava, Politička misao, Vol XXXIII (1996.); Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1996), str. 149-165 John E. Finn; Constitutions in Crisis; Oxford University Press on Demand (1991), str. [object Object] Bruce A. Ackerman; Before the Next Attack; Yale University Press (2007), str. [object Object] Giorgio Agamben; State of Exception; University of Chicago Press (2008), str. [object Object] Stewart Abercrombie Baker, John Kavanagh; Patriot Debates; Amer Bar Assn (2005), str. [object Object] Peter Berkowitz; Terrorism, the Laws of War, and the Constitution; Hoover Press (2005), str. [object Object] Albert Venn Dicey; Introduction to the Study of the Law of the Constitution; Theclassics.Us (2013), str. [object Object] Carl Joachim Friedrich; Constitutional Government and Democracy. Theory and Practice in Europe and America. Fourth Edition; (1968), str. [object Object] The Works of John Locke, in Nine Volumes... Volume the First (-ninth); (1824), str. [object Object] Eric A. Posner, Adrian Vermeule; Terror in the Balance; Oxford University Press, USA (2007), str. [object Object] Richard A. Posner; Not a Suicide Pact: The Constitution in a Time of National Emergency; Oxford University Press (2006), str. [object Object] Clinton Rossiter; Constitutional Dictatorship; Transaction Publishers (1948), str. [object Object] Geoffrey R. Stone; Perilous Times; W. W. Norton (2005), str. [object Object] Carl Schmitt; Political Theology; University of Chicago Press (2010), str. [object Object] Bruce Ackerman; The Emergency Constitution, 113 Yale Law Journal 1029 (2004); The Yale Law Journal Company, Inc. (2004), str. 1029-1091 Geoffrey R. Stone; National Security v. Civil Liberties, 95 Cal. L. Rev. 2203 (2007); (2007), str. 2203-2212 Ferejohn, J., Pasquino, P.; The Law of the Exception: A Typology of Emergency Powers, International Journal of Constitutional Law, vol. 2, number 2 (2004); Oxford University Press (2004), str. 210-239 Issacharoff, S., Pildes, R. H.; Emergency contexts without emergency powers: The United States' constitutional approach to rights during wartime, International Journal of Constitutional Law, Vol. 2 (2004); Oxford University Press (2004), str. 296-333 Lobel, J.; Emergency Power and the Decline of Liberalism, 98 Yale. L. J. 1385 (1988-1989); The Yale Law Journal Company, Inc. (1989), str. 1385-1433 Rosenfeld, M.; Judicial Balancing in Times of Stress: Comparing the American, British, and Israeli approaches to the War on Terror, 27 Cardozo Law Review 2079 (2006); (2006), str. 2079-2151

Opis predmeta:

Pojam izvanrednih stanja predstavlja neodvojivi dio opće materije ustavnog prava, što se ponajprije očituje u dvije osnovne ustavno-pravne posljedice koje nastaju kao rezultat nastupanja kriznih okolnosti: s jedne strane, u izvanrednoj alokaciji ovlasti između različitih ustavnih institucija, koju uobičajeno karakterizira koncentracija ovlasti na strani izvršne vlasti te određeno samo-ograničavanje u djelovanju predstavničkih i sudbenih tijela (pojam poremećaja nadležnosti, odnosno posebna krizna definicija primjene načela diobe vlasti); s druge strane, u potrebi ograničenja ustavno zajamčenih temeljnih prava i sloboda. U tome se ujedno očituje i temeljni značaj izvanrednih stanja za opću poziciju ideje konstitucionalizma: u svojem ekstremnom obliku, nastupanje izvanrednih stanja definira se kao tzv. "stanje izuzetka" u kojem dolazi do određene suspenzije (parcijalne ili potpune) redovitog ustava. Razlozi koji dovode do toga, kriteriji ustavno-pravno prihvatljivog postupanja tijekom trajanja krize (uz definiranje titulara izvanrednog stanja te njegovog odnosa prema ostalim akterima), kao i ciljevi koji se nastoje ostvariti provođenjem izvanrednih mjera (normativni cilj očuvanja postojećeg poretka, odnosno problem restauracije ustava koji je vrijedio prije nastupanja krize), sastavni su elementi posebne teorije o "stanju izuzetka". Izvanredna stanja svakako čine i sastavni dio prakse konstitucionalizma (npr. Rat protiv terorizma; pandemija COVID-19). Ta praksa, kao i njoj pripadajuća doktrina, međutim, nije isključivi fenomen suvremenog doba. U sasvim artikuliranom obliku, osnove ove problematike definirane su najkasnije već u vrijeme Rimske republike (institucija diktatora), a potom se postupno dalje razvijaju kroz različite klasične (prvenstveno francuski institut opsadnog stanja te anglo-američki institut ratnog prava, a potom i praksa krizne delegacije ovlasti, kao i specijalno zakonodavstvo), sve do suvremenih modela (posebna ustavno-pravna regulacija, specijalno krizno zakonodavstvo). Na ovom kolegiju nudi se pregled temeljnih pitanja klasičnog i suvremenog shvaćanja izvanrednih stanja. Na razini pozitivne analize, studenti stječu znanja o konceptu, ustavnoj poziciji i posljedicama komparativnih instituta (primjeri SAD-a, SR Njemačke, Fracuske itd.). Istovremeno, na razini pozitivne analize, studenti su upućeni na razmatranje sudske prakse u području izvanrednih stanja. Na razini teorijske analize, studenti izučavaju postupan razvoj teorija izvanrednih stanja.

Intelektualne (kognitivne) vještine:

Znanje i razumijevanje

Nakon uspjeha savladanog predmeta student će moći:

prepoznati i definirati temeljne pojmove i institucije izvanrednih stanja kako se oni definiraju u području ustavnog prava, pri čemu se u obzir uzimaju kako klasične (npr. rimska institucija diktatora, englesko ratno pravo te francusko opsadno stanje), tako i suvremene institucije (npr. ustavnopravna i zakonodavna regulacija izvanrednih stanja);

prepoznati i definirati bitne značajke pojedinih relevantnih teorija izvanrednih stanja kako se one razlažu od razvijenog Novog vijeka (J. Locke), preko klasičnih autora (npr. A. V. Dicey, C. Schmitt, C. L. Rossiter, C. J. Friedrich) do suvremenih pisaca (moderna komparativna doktrina kriznih stanja), odnosno kako se one oslanjaju na neki od mogućih modela pristupa izvanrednim stanjima (npr. „modeli akomodacije“, „model redovnog ustava“ ili „modeli izvan-pravnih djelovanja);

identificirati i izdvojiti specifične razlike u pristupima kako kreiranju pojedinih institucija izvanrednih stanja, tako i one sadržane u različitim teorijama izvanrednih stanja koja ih sagledavaju bilo kao fenomen koji tendira određenoj koncepciji „stanja izuzetka“, bilo kao fenomen koji zahtijeva poštivanje određenih parametara „ustavne diktature“ (ovdje su preuzete paradigme dvaju najjače oprečnih normativnih pogleda na samu pojavu izvanrednih stanja);

grupirati pojedine institucije, teorije ili (sudsku) praksu po njihovim osnovnim značajkama, odnosno implikacijama koje imaju na poziciju ustava općenito. U pogledu institucija, to se može očitovati, na primjer, kroz postavke o ex ante ili ex post regulaciji i kontroli izvanrednih stanja; kroz postavke o primarnoj kriznoj ulozi pojedinih specifičnih institucija (izvršnih, zakonodavnih i sudbenih, što se u kontekstu suvremene teorije, primjerice, očituje kroz formulaciju normativnih pravaca poznatih kao „egzekutivni unilateralizam“, „civilni libertarijanizam“, „demokratski formalizam“ ili čak „modeli izvan-pravnih djelovanja“). U pogledu teorija, to se primarno očituje u razdiobi na one pravce koji zagovaraju i opravdavaju izvan-pravno (izvan-ustavno) djelovanje i tendiraju određenim koncepcijama „stanja izuzetka“ (ili definicije „prerogative“, odnosno „suverenosti“) te na one pravce koji smjeraju opravdanju izgradnje određenih ustavnih kočnica i ravnoteža čak i ako se radi upravo o izvanrednim stanjima (na primjer, klasična koncepcija „ustavne diktature“). U pogledu (sudske) prakse, podjela na određeni način sintetizira ono što je ovdje navedeno i u pogledu institucija i u pogledu teorija, a odnosi se na mogućnost da se linije izgradnje relevantne sudske prakse grupiraju ovisno o tome radi li se o opravdanju ili osudi usvojenih izvanrednih mjera upravo sa stajališta potrebe da se u pravni sustav suočen s kriznim okolnostima ugradi određeno „stanje izuzetka“, odnosno sa stajališta potrebe da se takvo „stanje izuzetka“ izbjegne te, sukladno tome, da se sudska praksa grupira ovisno o tome afirmira li prethodnu (ex ante) ili naknadnu (ex post) regulaciju i nadzor izvanrednih stanja i kome povjerava presudnu ulogu u njezinoj realizaciji (izvršnim, sudbenim ili zakonodavnim tijelima);

objasniti i diskutirati doseg i puni značaj pojave suvremenih odgovora na izazove izvanrednih stanja koji nastaju kao posljedica koncipiranja tih modernih izvanrednih stanja kao stanja sui generis.

 

Primjena

Nakon uspjeha savladanog predmeta student će moći:

interpretirati doseg i značaj povijesnog iskustva primjene institucija izvanrednih stanja; doseg i značaj relevantnih klasičnih teorija izvanrednih stanja;

ilustrirati na primjerima pojedinih zemalja, kako se razvijalo i kakve posljedice, utjecaj i značaj je imalo iskustvo provođenja izvanrednih mjera, a osobito u kontekstu postupnog razvoja samih institucija, od njihovih rudimentarnih (rimski diktator), preko klasičnih (ratno pravo, opsadno stanje) do suvremenih oblika (ustavnopravna i zakonodavna regulacija);

primijeniti osnovne značajke relevantnih teorija, kao i povijesnih (jednako prošlih, kao i sasvim suvremenih) konteksta u kojima su one nastajale i razvijale se, na sasvim konkretne primjere primjene institucija izvanrednih stanja;

rasporediti osnovne pravce normativnih i praktičnih razvoja u temeljne kategorije (i opredjeljenja za) „pravnog“ ili „ustavnog“ s jedne, te „izvan-pravnog“ postupanja s druge strane.

 

Analiza

Nakon uspjeha savladanog predmeta student će moći:

analizirati doseg i pune implikacije svih relevantnih pravnih posljedica izvanrednih stanja kako se one očituju u suvremenom kontekstu („Rat protiv terorizma“), a osobito u smislu kako se one odnose na dvije osnovne od tih posljedica (koncentraciju ustavnih ovlasti na strani egzekutivne grane vlasti i, sukladno tome, ograničavanje ovlasti na strani zakonodavnih i sudbenih tijela; ograničenja temeljnih ljudskih prava i sloboda);

provjeriti koji su uzroci (suvremenih) fenomena kao što su tendencija koncentracije ovlasti na strani tijela izvršne vlasti i pretjerano (neproporcionalno ili nerazmjerno) ograničavanje temeljnih ljudskih prava i sloboda;

ispitati mogućnosti aplikacije klasičnih teorijskih i empirijskih znanja o izvanrednim stanjima na njihove moderne pojave;

riješiti konkretna pitanja koja se potencijalno otvaraju sa svakom novom pojavom izvanrednih stanja izgrađenom na pretpostavki da se radi o fenomenu sui generis (postavka o tzv. „nepredvidivosti izvanrednih stanja“ koja se kontinuirano provlači od klasičnih – J. Locke, J. J. Rousseau, A. Hamilton, C. Schmitt itd. – do sasvim suvremenih autora; sukladno tome, postavka o tzv. „neustavnosti izvanrednih stanja“); preciznije, radi se o neizbježnim pitanjima izgrađenima na problemu tendencije da se kriznim odgovorima pristupi sa stajališta teorije „stanja izuzetka“.

 

Sinteza

Nakon uspjeha savladanog predmeta student će moći:

rasporediti moguće odgovore na izazove izvanrednih stanja, sagledane kroz kreiranje krizne uloge pojedinih institucija (zakonodavne, izvršne i sudske), odnosno prikladne, legitimne i razmjerne mjere ograničenja temeljnih ljudskih prava i sloboda;

konstruirati smislene, koherentne i konzistentne odgovore na postavljene izazove modernih izvanrednih stanja, koristeći dosege klasične i argumente suvremene teorije tih stanja;

osmisliti praktične mjere adaptacije, korekcije i daljnjeg razvoja institucija izvanrednih stanja;

predložiti navedene praktične mjere adaptacije, korekcije i daljnjeg razvoja institucija izvanrednih stanja.

 

Vrednovanje

Nakon uspjeha savladanog predmeta student će moći:

vrednovati doseg i praktičan značaj primjene pojedinih klasičnih i suvremenih institucija izvanrednih stanja;

usporediti njihove relativne i komparativne prednosti i nedostatke;

zaključiti koji od njih i iz kojih razloga (utemeljenih ne samo na empirijskoj provjeri, već i na povijesnom iskustvu – teorije tzv. „ustavnog uspjeha“ i „ustavnog neuspjeha“ – kao i na snazi argumenata doktrine podijeljene na relevantne normativne pravce) je prikladan za određen vremenski i iskustveni prostor (određena država i ustavni sustav, ovisno o stupnju razvoja i okolnostima u okvirima kojih konkretno funkcionira);

odabrati i preporučiti konkretne institucije u skladu s tako navedenim parametrima (prostor, vrijeme, stupanj razvoja, povijesno iskustvo, snaga doktrinarnih argumenata).

Praktične i generičke vještine:

Nakon uspješno provedenog učenja student će moći razumjeti realnost odvijanja ustavnih procesa u sustavima suočenim s izvanrednim stanjima, što se u najvećem dijelu odnosi na dvije bitne pojave. Prvo, na vrlo vjerojatna postupanja pojedinih institucija vlasti (zakonodavnih, izvršnih i sudbenih tijela), u smislu ponavljanja uobičajenih, povijesno i empirijski potvrđenih te očekivanih obrazaca zakonodavnog i sudbenog popuštanja te, sukladno tome, tendencija izvršnog presizanja u formi (pretjerane) koncentracije ovlasti. Nadalje, student će moći anticipirati isto tako vrlo vjerojatna i očekivana ograničenja u području zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, osobito u smislu njihova sadržaja (konkretne vrste ograničenih prava i sloboda), forme (izravna ograničenja, neizravna ograničenja, prikrivena ograničenja kroz metode popuštanja izvršnoj vlasti) te opsega (obujam samih ograničenja).

Dodatno, student će razviti osjećaj sagledavanja fenomena i utjecaja izvanrednih stanja i iz drugih (politoloških, povijesnih) aspekata, a ne samo onih striktno pravnih te će u tom smislu steći sposobnost sveobuhvatnog promišljanja o povijesnom iskustvu, važećem pozitivno-pravnom uređenju te mogućem unapređenju ustavno-pravne regulacije izvanrednih stanja.

U istom smislu, student će povećati kapacitet razumijevanja društvenih događanja kojih su krizna stanja u suvremenom svijetu nezaobilazan element.

Konačno, a obzirom na činjenicu da se predmet jednim značajnim dijelom oslanja i na proučavanje relevantne komparativne sudske prakse, student će razviti vještinu prezentacije i izlaganja vlastitih misli, kao i argumentirane debate i polemike vezane uz realno iskustvo kriznih stanja.

Povezivanje ishoda učenja i provjere znanja:

Znanje se provjerava kroz pismeni ispit otvorenog tipa (tzv. open-book exam). Uz to, od studenata se očekuje da na predavanja dolaze pripremljeni, uz prethodno proučavanje zadanih dijelova gradiva te uz obvezu predaje nekoliko (2-3) pismenih radova (npr. pregled zadane komparativne ustavno-pravne materije, sažeci sudske prakse i tome slično).

Obzirom na njegovu zadanu formu (open-book exam), pismeni ispit predstavlja pismeni oblik provjere znanja u kojem se ne traži reprodukcija na predavanjima prijeđenih dijelova gradiva niti njihovo puko memoriranje. Taj ispit sastoji se od nekoliko (uobičajeno tri) pitanja, koja su opsegom šira u smislu da odgovor na njih zahtijeva dublje poznavanje i razumijevanje različitih dijelova nastavne materije uključene u program kolegija. U konkretnijem smislu, od studenta se osobito očekuje nekoliko stvari: prvo, da pokaže kako je sposoban razumjeti smisao pojedinih različitih institucija izvanrednih stanja, njihovu povijesnu utemeljenost kao i kontekst nastanka i primjene, njihovo normativno opravdanje, odnosno kritiku; drugo, da je sposoban razumjeti kontekst nastanka i implikacije različitih teorija izvanrednih stanja od početka Novoga vijeka do suvremenog doba; treće, da je sposoban razumjeti širi značaj i implikacije suvremenih kriznih postupanja nastalih u okviru tzv. „Rata protiv terorizma“; četvrto, da je sposoban sveobuhvatno razumjeti širinu implikacija koje nastupanje izvanrednih stanja provocira na život ustava općenito (koncentracija ovlasti, ograničenja temeljnih ljudskih prava i sloboda); peto, da je, usprkos određenih različitostima u pojavnim oblicima pojedinih institucija, teorija i praksi izvanrednih stanja sposoban ih grupirati u komparabilne kategorije, s tog stajališta dalje ih usporediti te, konačno, s vlastite normativne pozicije ih opravdavati ili kritizirati; te šesto, da je sposoban formulirati vlastite prijedloge rješenja problema vezanih uz pojavu izvanrednih stanja te ih argumentirano braniti.

Pojedini pismeni radovi koje je student obvezan predati tijekom održavanja kolegija služe provjeri kontinuiranog praćenja gradiva, a sadržajno su orijentirani na izradu određenih fokusiranih komparativnih pregleda ustavno-pravne ili zakonodavne regulacije izvanrednih stanja, kao i na izradu sažetih prikaza relevantne sudske prakse, izrađenih na osnovi uobičajenih obrazaca prezentacije takve prakse (opis činjeničnog stanja, detekcija ključnih pravnih pitanja kojima se bavio sud, konkretni odgovori na ta pitanja, obrazloženja dana u prilog tim konkretnim odgovorima te, eventualno, izdvojena i suprotstavljena mišljenja). U tom su smislu ovi kraći pismeni radovi pogodni i za javno prezentiranje, uz analizu nekog ustavnopravnog slučaja ili problema, njegovo razumijevanje, kategoriziranje u korpus spoznaja koja se stječu na predavanjima, njegovo sintetsko prikazivanje i konačno vrednovanje.

Termini konzultacija:

• prof. dr. sc. Đorđe Gardašević:

  Konzultacije se održavaju na radne dane, uz prethodnu najavu na dgardase@pravo.hr. 

  Lokacija: Trg Republike Hrvatske 3, soba 15