Ivan Jokanović, Ph. D., Scientific Researcher at the Central European Academy, Városmajor str. 12-14, 1122 Budapest, Hungary; ivan.jokanovic@centraleuropeanacademy.hu; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-3016-6178
Attila Dudás, Ph. D., Professor, University of Novi Sad, Faculty of Law, Trg Dositeja Obradovića 1, 21 102 Novi Sad, Republic of Serbia; a.dudas@pf.uns.ac.rs; ORCID ID: orcid.org/0000-0001-5804-8013
Abstract
This study analyses and compares consumer sales law legislation in Croatia, Slovenia, and Serbia, focusing on the concept of the lack of conformity, the seller’s liability, exemptions from liability, time limits, and the burden of proof regarding the existence of the defect. Although Croatia and Slovenia transposed Directive (EU) 2019/771, the previous regulation influenced by Directive 1999/44/EC is also analysed to assess the significance of the amendments concerning the mentioned issues. Considering that Serbia still adheres to Directive 1999/44/EC, the manner in which Directive (EU) 2019/771 is transposed in Croatian and Slovenian law could constitute an example or model for the Serbian legislature. Both Croatian and Slovenian laws differentiate between and require the fulfillment of both subjective and objective requirements for conformity, a legal solution that could serve as a reference point for the Serbian legislature, which imposes on the seller a general obligation to deliver the goods conforming with the consumer sales contract and sets a presumption of conformity. On the other hand, the seller’s liability for the lack of conformity existing at the time of delivery and appearing within two years thereafter, and the freedom of the contractual parties to reduce this deadline for second-hand goods remain the common aspects in all the examined legal orders. However, the presumption that the defect existed at the moment of delivery is more beneficial to the consumer’s position in Croatian and Slovenian law, since the period of its application extended to the non-conformity emerging within one year. Conversely, in Serbian law, this presumption is still applied if the defect becomes apparent within six months.
Keywords: lack of conformity; consumer law; seller’s liability; Croatia; Slovenia; Serbia
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.75.4.3
Hrčak ID: 341524
URI: https://hrcak.srce.hr/341524
Pages: 551-585
Neusklađenost i odgovornost prodavatelja u hrvatskom, slovenskom i srpskom pravu
Dr. sc. Ivan Jokanović, znanstveni novak, Central European Academy, Városmajor str. 12–14, 1122 Budimpešta, Mađarska; ivan.jokanovic@centraleuropeanacademy.hu; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-3016-6178
Dr. sc. Attila Dudás, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 1, 21 102 Novi Sad, Srbija; a.dudas@pf.uns.ac.rs; ORCID ID: orcid.org/0000-0001-5804-8013
Sažetak
Ova studija analizira i uspoređuje zakonodavstvo u području potrošačke prodaje u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, s naglaskom na pojam neusklađenosti, odgovornost prodavatelja, iznimke od odgovornosti, rokove te teret dokazivanja u pogledu postojanja nedostatka. Iako su Hrvatska i Slovenija transponirale Direktivu (EU) 2019/771, prethodna regulativa, nastala pod utjecajem Direktive 1999/44/EZ, također se razmatra radi procjene značaja izmjena u svezi s navedenim pitanjima. S obzirom na to da se Srbija i dalje pridržava Direktive 1999/44/EZ, način na koji je Direktiva (EU) 2019/771 prenesena u hrvatsko i slovensko pravo mogao bi poslužiti kao primjer ili model za srpskoga zakonodavca.
I hrvatsko i slovensko pravo razlikuju subjektivne i objektivne zahtjeve za usklađenost te zahtijevaju ispunjenje obiju skupina zahtjeva, što predstavlja pravno rješenje koje bi moglo poslužiti kao referentna točka za srpskoga zakonodavca, koji prodavatelju nameće opću obvezu isporuke robe koja je u skladu s ugovorom o potrošačkoj prodaji te propisuje pretpostavku usklađenosti. S druge strane, odgovornost prodavatelja za neusklađenost koja je postojala u trenutku isporuke i koja se pojavi u roku od dvije godine nakon toga, kao i mogućnost ugovornih strana da skrate taj rok za rabljenu robu, ostaju zajedničke značajke svih analiziranih pravnih poredaka.
Ipak, pretpostavka da je nedostatak postojao u trenutku isporuke povoljnija je za potrošača u hrvatskom i slovenskom pravu, budući da je razdoblje njezine primjene produljeno na neusklađenosti koje se pojave unutar jedne godine. Nasuprot tomu, u srpskom pravu ta se pretpostavka i dalje primjenjuje samo ako se nedostatak pojavi u roku od šest mjeseci.
Ključne riječi: neusklađenost; potrošačko pravo; odgovornost prodavatelja; Hrvatska; Slovenija; Srbija
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.75.4.3
Hrčak ID: 341524
URI: https://hrcak.srce.hr/341524
Stranice: 551-585