Hrvatska sudska praksa u sporovima s međunarodnim obilježjem
 
Ivo Grbin  
 
U moderno vrijeme sve je više pravnih odnosa koji imaju veze s više od jedne države te iz raznih razloga sadrže međunarodni element. U situacijama s tim elementom javljaju se brojna pravna pitanja koje se u drugim slučajevima na postavljaju. Ona su kako materijalnopravne tako i procesnopravne prirode, a odnose se npr na.: rješavanje dileme treba li u određenom slučaju kao mjerodavno primijeniti domaće ili strano pravo; pravni položaj stranaca; sudbenost; međunarodnu nadležnost, osiguranje parničnih troškova te na priznanje stranih sudskih odluka. Sva ta materija je u Republici Hrvatskoj uz svesrdnu pomoć pravne znanosti iscrpno regulirana brojnim zakonima a postoje i mnogi multilateralni i bilateralni međunarodni ugovori koji se njome bave. S obzirom na sve navedeno mogli bi se očekivati da će se u vezi sa sporovima s međunarodnim obilježjem razviti bogata sudska praksa. To se, međutim, ipak nije dogodilo. Judikatura doduše postoji, ali se ne bi moglo reći da je ona obilna. Razlozi za to su uglavnom slijedeći:
- slučajevi u kojima dolazi do izražaja međunarodno obilježje izuzetak su u odnosu na ostale predmete koji je pojavljuju pred sudovima;
- većina predmeta s međunarodnim elementom se nimalo ne razlikuje od onih u kojima on ne postoji jer je njegova nazočnost pravno irelevantna. Tada sud u pravilu postupa i odlučuje kao i kad je pravni odnos ograničen isključivo na tuzemstvo. U takvim slučajevima sudovi se u svojim odlukama često uopće i ne osvrću na element inozemnosti, ma da bi to ponekad trebali učiniti, jer okolnost da je on u konkretnom postupku neodlučan, nije uvijek sama po sebi jasna i nesporna.;
- i sudovi i stranke skloni su primjeni domaćeg prava u skladu s kojim žive i djeluju i koje im je manje ili više poznato. Iako su pravila koja uređuju situacije s međunarodnim elementom dio domaćeg prava, ona ponekad upućuju na primjenu stranog prava s kojim bi se sudionici u postupku tek trebali upoznati, a to redovito znači put u neizvjesnost, pa je donekle shvatljivo, ali ne i opravdano, njihovo povremeno nastojanje da pronađu razloge za odlučivanje u skladu s pravom vlastite države i onda kad bi trebali primijeniti strano pravo.
Ma da odluke koje se bave situacijama s međunarodnim obilježjem nisu brojne, njih se s vremenom nakupio toliki broj da sve one zbog ograničenosti prostora nisu mogle biti obuhvaćene u ovom napisu, pa sam na žalost bio prisiljen većinu njih eliminirati i ostaviti samo neke i to one iz međunarodnog privatnog prava. Odluke su izložene nedirnute, onako kako su publicirane u raznim pravnim glasilima, a sistematizirane su prema odredbama pravnih izvora koje su u njima primijenjene. Uz svaku sudsku odluku navedeno je i glasilo u kojem je objavljena.
Ključne riječi
međunarodno obilježje; međunarodno privatno pravo; međunarodno procesno pravo; sukob zakona; primjena stranog prava
 
Puni tekst članka dostupan na
 
 

Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana