Sudionici XXI. Savjetovanja Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu pod nazivom „Novi hrvatski Zakon o kaznenom postupku – reforme između želja i stvarnosti“ održanog u Opatiji od 4. do 6. prosinca 2008., u želji da aktivno pridonesu postupku donošenja toga Zakona kao jednog od temeljnih zakona hrvatskog pravnog poretka i izraza primjenjenih ustavnih načela o odnosu državne vlasti prema temeljnim pravima i slobodama građana u ostvarivanju funkcije legitimnog javnog kažnjavanja, a nakon svestrane diskusije o Prijedlogu Zakona o kaznenom postupku (nadalje: Prijedlog) prihvaćenom na 5. sjednici Hrvatskog sabora od 9. srpnja 2008.
i s t i č u :
Ø Donošenje Prijedloga predstavlja značajan događaj u reformi hrvatskog kaznenog postupovnog prava, poglavito nakon prihvaćanja Načela o izradi Zakona o kaznenom postupku iz 2007., utemeljenih na idejama poštivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda u kaznenom postupku, izgrađenom na temelju uravnoteženih ciljeva kažnjavanja počinitelja kaznenog djela i zaštite prava počinitelja kaznenih djela. Izrada takvog Prijedloga zahtijeva ne samo primjereno vrijeme za pripremu nacrta zakonskih tekstova nego i za kvalitetnu stručnu i javnu raspravu. To vrijeme se ne može povezivati s kratkim rokovima usklađivanja hrvatskog prava s europskom pravnom stečevinom;
Ø Prijedlog počiva na zamisli reforme kaznenog postupka u pravcu preobrazbe iz mješovitog tipa kaznenog postupka u kazneni postupak akuzatornog tipa. Ta preobrazba dovodi do nove konceptualizacije brojnih procesnih ustanova. Tako je, na primjer, u raspravi istaknuto pitanje je li prihvatljiva duboka promjena koja izostavlja tradicionalnu inkvizitornu maksimu (provođenje dokaza bez prijedloga stranaka) kao snažni instrument traženja istine u rukama sudaca ili će ih izložiti napetostima i dvojbama u ispravnost i pravednost odluka koje će donositi;
Ø Prijedlog se podnosi u trenutku kada je u ostvarivanju strategije reforme hrvatskog pravosuđa još otvoreno pitanje uređenja stvarne nadležnosti u kaznenim predmetima, a u okviru nje i razmatranje prikladnijeg uređenja mreže sudova radi punog ostvarenja ustavne funkcije Vrhovnog suda RH;
Ø Prijedlog formulira katalog prisilnih postupovnih mjera za osiguranje okrivljenikove prisutnosti u postupku na način koji otvara dvojbe oko usklađenosti standarda početne sumnje za njihovu primjenu sa standardom za početak državnoodvjetničke istrage; otvorenim ostavlja dosadašnje probleme u vezi s primjenom osobito teških okolnosti počinjenja kaznenog djela kao pritvorske osnove te čini primjenu nekih blažih prisilnih mjera umjesto pritvora previše kompliciranom. Sve to ne daje jamstvo da će se sadašnji neprihvatljivo visoki broj pritvorenika u hrvatskim zatvorima smanjiti;
Ø Koncepcija državnoodvjetničke istrage, koja je dominantna u suvremenom europskom kaznenom postupovnom pravu i koju je Prijedlog s pravom prihvatio, otvara neka pitanja na koja u ovom trenutku još nema zadovoljavajućeg normativnog odgovora. Primjerice, predviđena mogućnost obavljanja pretrage bez sudskog naloga od strane državnog odvjetnika ili policije tijekom očevida, pa i kada se obavlja u domu (čl. 246. st. 1.), otvara pitanje njegove sukladnosti s Ustavom RH; dvojbeno je apsolutno isključenje snimki i privatnih dnevnika kao zakonitih dokaza za sva, pa i najteža kaznena djela (čl. 262. st. 1. toč. 3.); razmatrana je i opravdanost ukidanja izvanrednog pravnog lijeka – zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.
Ø Bez obzira na predviđene različite rokove legisvakancije za ZKP, u svjetlu iskustava o sporom donošenju tzv. „doticajnih zakona“ (Zakon o sudovima, Zakon o sudovima za mladež, Zakon o USKOK-u, Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda, Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Zakon o policiji, Zakon o policijskim ovlastima, Zakon o naknadi štete žrtvama kaznenih djela, Zakon o rehabilitaciji i drugi), sudionici Savjetovanja izražavaju bojazan da izdvojeno donošenje ZKP-a ugrožava cjelovitost, koherenciju i funkcioniranje kaznenopravnog sustava Republike Hrvatske.
Ø Implementacija novoga postupovnog modela kakav se nalazi u Prijedlogu zahtijeva veliki financijski angažman. Sudionici Savjetovanja, s obzirom na financijske teškoće u koje je nedavno ušla i Republika Hrvatska i koje su očito dugotrajnije naravi, izražavaju bojazan da se ta sredstva neće moći realizirati. Isto tako nužno kadrovsko ekipiranje državnog odvjetništva, sudova i policije zahtijeva intenzivnu početnu i potom trajnu edukaciju za koju, međutim, u ovom trenutku nije predviđena nikakva instuticionalizirana forma koja bi jamčila usvajanje novih znanja, podizanje stručnosti i savjesnosti svih sudionika kaznenog postupka, a time i njihovu samostalnost i neovisnost u primjeni novih zakonskih normi.
U Opatiji, 6. prosinca 2008.
Predsjednik
Prof. dr. sc. Davor Derenčinović