Pravni fakultet jedna je od najstarijih institucija zagrebačkog Sveučilišta i jedina s neprekinutim kontinuitetom. Osnovan je 1776. u sklopu reforme visokog školstva na Habsburškoj monarhiji u sklopu koje je uredbom Marije Terezije osnovana Kraljevska akademija znanosti u Zagrebu (Regia scientiarium academia Zagrabiensis) s tri fakulteta: Filozofskim, Teološkim i Pravnim (Facultas iuridica). Među predmete Pravnog fakulteta su tada uključeni i predmeti dotadašnjeg Političko-kameralnog studija koji je 1769. osnovan u Varaždinu, a 1772. premješten u Zagreb. Studij je na svakom fakultetu trajao dvije godine, ali se Teološki i Pravni fakultet mogao upisati tek nakon završetka Filozofskog fakulteta. Prvi profesori izabrani su na temelju natječaja, a izbor je potvrdila kraljica. Nastava je počela 4. studenog 1776. godine pa se taj datum obilježava kao Dan fakulteta. Nastavni je jezik bio latinski, ali se mogao koristiti i hrvatski čiji je udio postupno rastao. U nastavi su se isprva koristili austrijski i njemački sveučilišni udžbenici koje su postupno zamijenili priručnici koje su napisali profesori Fakultet. Prvi priručnik na hrvatskom jeziku bio je onaj o povijesti građanskog prava iz 1819.
Kraljevska je akademija djelovala do 1850. kada je ukinuta u sklopu preustroja školstva u cijeloj Monarhiji. S ukidanjem te institucije predmeti dotadašnjeg Filozofskog fakulteta priključeni su Glavnoj gimnaziji u Zagrebu kao njen 7. i 8. razred dok je umjesto ukinutog dvogodišnjeg Pravnog fakulteta osnovana trogodišnja Kraljevska pravoslovna akademija (Regia academia iuris). Ona će do osnivanja Sveučilišta 1874. biti jedina visokoškolska institucija na hrvatskim prostorima. Iako je imala i elemente znanstvenog obrazovanja Pravoslovna akademija je do 1868. u osnovi bila stručni studij. Te je pak godine Akademija preustrojena na četverogodišnji studij sveučilišnog tipa po uzoru na studij prava na Bečkom sveučilištu što je ujedno bio i uvod u osnivanje sveučilišta i akademskog pravnog studija. Nastavni jezik je na Akademiji bio hrvatski do 1854. kada je zamijenjen njemačkim da bi nakon ukidanja apsolutizma 1860. bio vraćen hrvatski jezik.
Zagrebačko Sveučilište konačno je osnovano 1874. s tri fakulteta i to Mudroslovnim (Filozofskim), Bogoslovnim te Pravo- i državoslovnim fakultetom dok je Medicinski fakultet osnovan 1919. Godine 1926. naziv Pravoslovni i državoslovni fakultet zamijenjen je današnjim nazivom Pravni fakultet.
Po svom je osnivanju 1776. Pravni fakultet bio smješten u zgradi Kraljevske akademije znanosti na Trgu sv. Katarine. Godine 1883. preseljen je u zgradu u kojoj se nalazi i danas i koju od tada pa nadalje dijeli s Rektoratom Sveučilišta. Porast broja studenata, nastavnih programa kao i posljedični organizacijski rast odrazio se i na prostorno širenje pa je Pravni fakultet danas smješten na nekoliko mjesta u gradu koja, zbog međusobne blizine, predstavljaju funkcionalne cjeline: Trg maršala Tita 14 i 3, Ćirometodska 4, Gundulićeva 10, Nazorova 51 i Tkalčićeva 48-50. Dio skladišnog prostora knjižnice Pravnog fakulteta nalazi se u Znanstveno-učilišnom kampusu na Borongaju.
U prvih sedamdesetipet godina tj. od 1776. do 1850. na Pravnom fakultetu je bilo ukupno upisano oko dvije tisuće studenata, a u Pravoslovnu akademiju između 1850. i 1874. oko tisućusedamsto (to jest oko sedamdeset studenata godišnje). S uspostavljanjem pravnog studija kao sveučilišnog studija 1874. broj studenata je ubrzano rastao pa Fakultet i danas karakterizira veliki broj upisanih studenata - jednako kao i kod svih starijih, ali i novih pravnih fakulteta u srednjoeuropskim zemljama. Taj broj nije na odgovarajući način pratio i rast broja nastavnika. Ipak, broj je nastavnika od početnih pet do 1874. povećan na ukupno 25 nastavnika i vanjskih suradnika, a 1941. na 189. U posljednjem se desetljeću broj novoupisanih studenata zamjetno smanjio te se danas na prvu godinu sva četiri studija Fakulteta upisuje oko 1200 studenata. Istovremeno se broj nastavnika, zahvaljujući napredovanju većeg broja suradnika primljenih na Fakultet u zadnja dva desetljeća, znatno povećao pa danas na sva tri studija radi ukupno oko140 stalno zaposlenih nastavnika i suradnika, a u nastavi sudjeluje i veliki broj nastavnika i suradnika izvan Fakulteta.
Od osnivanja pa do danas Fakultet je prošao kroz više pravnih uređenja. Sve do 1926. djelovao je na temelju Zakona o ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu iz 1874. i njegove novele iz 1894. koji su osiguravali visoki stupanj samostalnosti fakulteta u sklopu Sveučilišta. Godine 1926. Vlada je na zagrebačko Sveučilište protegnula Zakon o univerzitetima Kraljevine Srbije koji je vrijedio do donošenja Zakona o univerzitetima iz 1930. Tim je propisima bolje zajamčena autonomija Sveučilišta, a njima je ujedno uveden i centralizirani sustav odlučivanja na Sveučilištu koje je tada imalo sedam fakulteta. Posve novo uređenje je pak uvedeno 1940. kada je Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o univerzitetima koju je donio ban Banovine Hrvatske zajamčen pravni subjektivitet fakulteta i autonomija fakulteta na Sveučilištu, ali i neke prerogative bana koje su vrijeđale akademsku autonomiju. Sličan je položaj fakulteta bio predviđen i Zakonskom odredbom o Hrvatskom sveučilištu iz 1941., donesenom nakon osnivanja NDH. Zakonskim propisima donesenima nakon 1945. također je bio zajamčen pravni subjektivitet fakulteta na Sveučilištu, čiji je broj ekspandirao od polovice pedesetih godina prvenstveno osnivanjem tehničkih fakulteta. Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. uveden je pak model tzv. funkcionalne integracije sveučilišta koji je omogućio pravni subjektivitet fakulteta i utvrdio imperativ suradnje unutar sveučilišta.
Studij prava trajao je četiri godine i bio koncipiran po uzoru na studij prava u Austriji kojemu je u osnovi stajao tzv. Humboldtov model s izraženom znanstvenom osnovom. Najznačajnija promjena u pogledu organizacije studija nastupila je 2005. kada je, s uvođenjem tzv. bolonjske reforme, studij prava produljen na pet godina s integriranim programom studiranja.
Sve do 1948. studij prava u konačnici je završavao polaganjem tzv. strogih ispita – rigoroza – temeljem kojih se stjecao naziv doktora prava i ovlaštenje za obavljanje stručnih poslova u pravosuđu. Od tada se pak znanstveni stupanj doktora znanosti stječe obranom doktorske disertacije. Poslijediplomski (magistarski) studiji se na Fakultetu uvode od 1958., a od tada do danas sustav poslijediplomskih studija na Fakultetu snažno se razvio i razgranao u više znanstvenih i specijalističkih programa. U posljednjem se desetljeću naročito uvode i programi cjeloživotnog obrazovanja.
Fakultet je cijelo vrijeme postojanja financiran iz državnog proračuna odnosno iz javnih sredstava s time da je sustav školarina, koje su bile državni prihod, nakon drugog svjetskog rata zamijenjen besplatnim studiranjem. No, od 1959. uvode se različiti oblici plaćanja studija kao prihod fakulteta, a njihov udio i udio drugih prihoda ostvarenih pružanjem usluga postupno raste i postaje vrlo značajan izvor financiranja rada Fakulteta.
U funkcionalnom i organizacijskom smislu Pravni je fakultet do 1968. predstavljao jedinstvenu cjelinu. Te je pak godine Pravnom fakultetu pripojena Visoka upravna škola, a 1983. i Viša upravna škola te Interfakultetski studij za socijalne radnike pa je u sklopu fakulteta organiziran dvogodišnji studij za upravne pravnike i četverogodišnji studij za diplomirane socijalne radnike. Uredbom Vlade Republike Hrvatske iz 1998. izvođenje trogodišnjeg stručnog studija javne uprave povjereno je novoosnovanom Društvenom veleučilištu, ali je 2011. taj studij preuzet u okrilje Fakulteta na kojem je 2013. prerastao u trogodišnji preddiplomski stručni studij i dvogodišnji specijalistički diplomski studij. Od akademske godine 1996/97. na Fakultetu je djelovao i dvogodišnji porezni studij kao studij za posebne državne potrebe koji je ukinut 2001. te 2005. ponovno pokrenut na Društvenom veleučilištu i 2011. preuzet na Fakultet kao trogodišnji stručni studij. Takva funkcionalna trodioba odrazila se na i ustroj Fakulteta na kojem uz pravni studij, koji predstavlja organizacijsku okosnicu Pravnog fakulteta, od 1995. postoji i Studijski centar za socijalni rad, a od 2012. i Studijski centar za javnu upravu i javne financije.
Integralni je dio razvoja Fakulteta i vrlo vrijedna knjižnica Pravnog fakulteta kao dragocjena osnova za znanstveni i nastavni rad. Knjižnica Pravoslovne akademije imala je 1874. oko 22.000 svezaka koji su s osnivanjem Sveučilišta predani tada uspostavljenoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u kojoj su činili najveći dio njenog knjižnog fonda. Posebna knjižnica Pravnog fakulteta koja se potom počela razvijati do danas je izrasla u najbogatiju i najbolje opremljenu pravnu knjižnicu u ovom dijelu Europe koja s 400.000 svezaka pokriva sva pravna i srodna područja društvenih znanosti te posjeduje i mnoge raritete od prvorazrednog značaja za hrvatsku pravnu kulturu.
Kroz cijelo vrijeme postojanja Pravnog fakulteta u njegovom je funkcioniranju prisutna međunarodna dimenzija. Ona se od samog početka očituje kroz obrazovanje odnosno dodatno usavršavanje koje su njegovi nastavnici i studenti po različitim osnovama stjecali na priznatim fakultetima u inozemstvu kao i u međunarodnoj znanstvenoj suradnji i djelovanju na stručnom planu. Međunarodna suradnja posebno jača nakon uspostave Republike Hrvatske pa nastavnici Fakulteta pojačano sudjeluju u radu inozemnih znanstvenih institucija i njeguju suradnju sa znanstvenicima u drugim zemljama, sve veći broj studenata Pravnog fakulteta boravi na stranim fakultetima u sklopu redovnih programa razmjene, a zamjetni broj gostujućih stranih studenata na Pravnom fakultetu pokazuje tendenciju brzog rasta.
U gotovo dvoipolstoljetnom djelovanju Pravni fakultet u Zagrebu kumulirao je znanja i iskustva stečena tijekom svojeg dugog postojanja, a kao najstariji i najveći pravni fakultet u zemlji potvrdio se kao predvodnik unaprjeđenja pravnog obrazovanja i prakse u Hrvatskoj te kao čuvar i promotor hrvatske pravne kulture kao dijela srednjoeuropske pravne tradicije. Pravni fakultet u Zagrebu ujedno je od samih početaka dionik procesa razvoja pravnog obrazovanja u širem europskom okruženju u kojem se afirmirao kao središte izvrsnosti s prepoznatljivim identitetom i razvijenom međunarodnom suradnjom. Nastavnici Pravnog fakulteta svjesni uloge koju je Fakultet imao u prošlosti i danas, u okruženju modernog društva, djeluju u duhu bogate tradicije škole kojoj pripadaju te daju veliki doprinos stvaranju hrvatskog pravnog sustava, uspostavi države vladavine prava i odgajanju novih naraštaja pravnika na najboljim europskim pravnim tradicijama.
