Dr. sc. Duško Modly

IDENTIFIKACIJA OSOBA NEPOSREDNIM IZBORNIM PREPOZNAVANJEM (PARADA PREPOZNAVANJA)

Neposredno izborno prepoznavanje javlja se u svakodnevnoj kriminalističkoj i kaznenopostupovnoj praksi kao oblik nefonnalnog ili formalnog postupovnog izvođenja dokaza uz pomoć svjedoka očevidaca i oštećenika. Prepoznavanje kao planski izazvan postupak s ciljem da se utvrdi nalazi li se među predočen im osobama ili se ne nalazi ranije viđena osoba prati niz problema i teškoća objektivne i subjektivne prirode, koji se u ovom radu obrađuju. Težište je stavljeno na niz kriminalističkotaktičkih pravila kojih se u svakodnevnom radu moraju pridržavati tijela postupka da bi prepoznavanje bilo izvršeno lege artis. Posebno se obrađuju određena otvorena pitanja kao što su: broj osoba koje treba predočavati, pri čemu se vodi računa o stvarnom i funkcionalnom broju osoba, sastav i status predočen ih osoba, kojim minimalnim uvjetima sličnosti trebaju udovoljiti predočene osobe, raspored osoba u liniji prepoznavanja, kategoričan i vjerojatan sud o identitetu svjedoka itd. Posebno se upozorava na moguće izvore sugestije i razloge pogrešnih prepoznavanja. Na kraju se navode neki primjeri iz svakodnevne prakse.