Dr. sc. Boštjan M.Zupančić
Andraž Zidar

KRATAK PREGLED NEKIH TEMELJNIH ASPEKATA KONVENCIJE UN PROTIV MUČENJA I DRUGIH OKRUTNIH,NELJUDSKIH ILI PONIŽAVAJUĆIH KAZNI I POSTUPAKA OD 10.XII.1984.

Petnaestogodišnjica prihvaćanja Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka (nadalje skraćeno: Konvencija) u Ujedinjenim narodima (UN), koja je danas jedan od malobrojnih međunarodnih mnogostranih ugovora s predviđenim mehanizmom "naddržavnog" nadzora nad pridržavanjem konvencijskih normi od država potpisnica, dobar je povod da se sustavnije razmotre pitanja kršenja jedne od temeljnih ljudskih sloboda - slobode od mučenja i drugih okrutnih i nečovječnih postupaka i kažnjavanja. Suprotno očekivanjima, tortura, mučenje, nije nestala pobjedom prosvjetiteljskih ideja XVIII. stoljeća i nastankom građanske liberalne države XIX. stoljeća. Ona se zadržala do danas: npr. redovita izvješća organizacija za zaštitu ljudskih prava, poput znamenite Amnesty international, otkrivaju njezinu skrovitu primjenu u velikom broju zemalja suvremenog svijeta, među kojima nalazimo čak i one koje za sebe naveliko ističu pripadnost zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu i pravnoj tradiciji. Ne ulazeći u društvene, političke ili kulturne razloge za takvo stanje, autori u svojem članku žele čitatelja podsjetiti na povijesni nastanak i razvitak torture kao sredstva "utvrđivanja istine" u sudbenim postupcima a zatim se opširnije bave postupkom Konvencije, njezinom konstrukcijom, analizom normativne definicije pojma "mučenje" izčlanka 1. Konvencije te kriterijima za utvrđivanje opasnosti koja kod potencijalnog izručenja stranoj državi prijeti ekstradiranoj osobi da bi tamo mogla biti podvrgnuta mučenju (članak 3. Konvencije), što inače, prema Konvenciji predstavlja smetnju za izručenje.