Marina Carić

NAČELO SVRHOVITOSTI (OPORTUNITETA) KAZNENOG PROGONA IZ ČLANKA 175. ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU I NJEGOVA PRIMJENA U PRAKSI

Uvođenje članka 175. ZKP u naše kazneno procesno zakonodavstvo slijedi opći svjetski trend u kaznenom procesnom pravu obilježen mogućnošću dogovora između sudionika u kaznenom postupku i idejom restitutivne pravde. Člankom 175. ZKP propisana su dva posebna slučaja primjene načela svrhovitosti, među kojima postoje značajne razlike. U prvom slučaju (stavak 1) državni je odvjetnik ovlašten odgoditi započinjanje kaznenog progona ako su kumulativno ispunjeni određeni uvjeti, pa tek nakon što osumnjičeni izvrši naloženu obvezu može odbaciti kaznenu prijavu. U drugom slučaju (stavak 4) državni odvjetnik može odmah odlučiti da ne pokrene kazneni progon i odbaciti kaznenu prijavu ako se radi o kaznenom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna, a ispunjeni su uvjeti iz stavka 1. članka 175. ZKP. Premda je zakonsko rješenje u oba slučaja cjelovito, manje dopune zakonskog teksta pridonijele bi njegovoj prihvatljivosti za širu i kvalitetniju primjenu u državnoodvjetničkoj paksi. U tom smislu autorica daje konkretne prijedloge de lege ferenda. Provedeno istraživanje primjene članka 175. ZKP u paksi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u dvogodišnjem razdoblju obuhvatilo je 244 osumnjičenih punoljetnih i mlađih punoljetnih osoba. Analiza odredbi o načelu svrhovitosti i na njima utemeljene sudske prakse pokazuje da je izbor kaznenih djela dobro izvršen, ali je pri tome članak 175. stavak 1. primijenjen samo u 3,3% slučajeva, dok je na sve ostale slučajeve primijenjen stavak 4. istog članka. Prilikom ocjene postupanja državnog odvjetnika u primjeni svakog stavka pojedinačno utvrđeno je da primjena stavka 4. nije u skladu s našim očekivanjima koja se temelje na doktrinarnom tumčenju razlike između tih dvaju zakonskih slučajeva načela svrhovitosti. Stoga određivanje obveze osumnjičeniku bez prethodnog donošenja rješenja o odgodi započinjanja kaznenog progona te vezivanje odluke o odbacivanju kaznene prijave za izvršenje obveze autorica smatra posljedicom pogrešnog tumačenja odredbe stavka 4. članka 175. ZKP.