Dr. sc. Davor Derenčinović
U POVODU PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U PREDMETU STRELETZ, KESSLER I KRENZ PROTIV NJEMAČKE
Pravna obnova kao proces ispravljanja nepravdi socijalističkih režima provodi se na dvije razine. Prva kroz rehabilitaciju, tj. moralnu i materijalnu reparaciju žrtava tih režima, a druga kroz sankcioniranje vodećih ljudi tih režima za postupke koji predstavljaju kaznena djela "po sebi", a koji u doba socijalizma, zbog instrumentalnog karaktera prava i pravosuđa, nisu bili sankcionirani. Primjer druge razine pravne obnove su kazneni postupci vođeni pred njemačkim sudovima nakon ujedinjenja Njemačke protiv visokih dužnosnika bivše Demokratske Republike Njemačke Fritza Streletza, Heinza Kesslera i Egona Krenza. Oni su pred njemačkim sudovima proglašeni krivima za posredno počinjenje ubojstva (u stjecaju) jer su, kao visoki dužnosnici bivše Demokratske Republike Njemačke i politički utjecajne osobe Jedinstvene socijalističke radničke partije, sudjelovali u donošenju odluka o "očuvanju graničnog režima pod svaku cijenu", pa ako to podrazumijeva i fizičku likvidaciju prekršitelja tog režima. U ovom su članku razmotrene osnove postupaka vođenih protv navedene trojice pred njemačkim sudovima te postupak koji su Streletz, Kessler i Krenz pokrenuli pred Europskim sudom za ljudska prava zbog kršenja članka 7. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe od strane njemačkih sudova. Ti su postupci nov poticaj znanstvenom promišljanju o stvarnom značenju načela zakonitosti u unutarnjem i međunarodnom pravu, a neke od implikacija strasbourškoga tumačenja toga načela razmotrene su i u ovom radu.
