Dr. sc. Miroslav Goreta, dr. med., mr. sc. Ivana Peko-Čović, dr. med., Nadica Buzina, dr. med., mr. sc. Lana Mužinić-Masle, dr. med., Željko Majdančić, dr. med.

PRISILNO ZADRŽAVANJE I PRISILNI SMJEŠTAJ S FORENZIČKOPSIHIJATRIJSKOG ASPEKTA

Istraživanje prikazano u ovom radu retrospektivna je evaluacija trogodišnje primjene novog psihijatrijskog zakonodavstva na užem području forenzičke psihijatrije. Istraživanje je provedeno u Centru za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče na uzorku od 59 pacijenata koji su zatečeni na provođenju mjere sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja prema čl. 58. (prije važećeg) Krivičnog zakona RH na dan 31.12.1997. te na uzorku od 54 pacijenta koji su u Centar primljeni radi prisilnog smještaja prema čl. 44. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (ZZODS-a) od početka njegove primjene, 1.1.1998, do 31.12.2000. U radu se analiziraju sljedeći parametri: duljina forenzičkog tretmana do 1.1.1998, trajanje procedure usklađenja sa ZZODS-om, učestalost terapijskih izlazaka, učestalost vještačenja za produljenje prisilnog smještaja i za donošenje odluke o otpustu, trajanje perioda od davanja prijedloga za otpust do njegove realizacije, razina stručne kompetentnosti vještaka angažiranih u forenzičkim vještačenjima i dr. Dobiveni rezultati upućuju na cijeli niz ozbiljnih teškoća u primjeni ZZODS-a na području forenzičkopsihijatrijskog rada (višemjesečna kašnjenja u postupku usklađivanja statusa forenzičkih bolesnika prema ZZODS-u, nedostatno razlikovanje opasnih "civilnih" od opasnih forenzičkih pacijenata, nedostatno razlikovanje opasnosti forenzičkih pacijenata, predug period od pisanja prijedloga za otpust do njegove realizacije, iznimna učestalost vještačenja za koja u najvećem broju slučajeva nije bilo stručnog opravdanja, manjkava stručna kompetentnost značajnog broja vještaka za obavljanje specijalističkih forenzičkih vještačenja, hipertrofirano administriranje i birokratizacija većine zakonskih procedura i njihov negativni utjecaj na terapijsku klimu i dr.). Uz negativne aspekte istaknuti su i pozitivni efekti izmjena i dopuna Zakona izglasani u studenom 1999.g. (redukcija broja vještačenja, skraćivanje procedure, jasnije zakonsko definiranje pojedinih kategorija "osoba s duševnim smetanja" i dr.).
Na kraju se daju preporuke za daljnje poboljšanje zakonskog teksta i uvjeta za njegovu što kvalitetniju primjenu u svakodnevnoj praksi forenzičke psihijatrije.