Priopćenjeo gospodarskom pojasu (15.9. 2003.)

Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske potaknuto pravno neutemeljenim i neprihvatljivim dvojbama u raspravama o pravu Republike Hrvatske na proglašenje svoga isključivog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru, oblikovalo je svoje stajalište o tom međunarodnopravnom režimu na moru te ga ovime upućuje svima koji o tome odlučuju i javnosti:

• Isključivi gospodarski pojas posebni je pravni režim na moru koji je uspostavljen i pravno definiran u Konvenciji UN o pravu mora koja je kao završni dokument Treće konferencije UN o pravu mora usvojena 10. prosinca 1982.g. Konvenciju su ratificirale brojne države među kojima i Republika Hrvatska. Štoviše, Međunarodni sud već je 1986. g. povodom jednog spora ustvrdio da je isključivi gospodarski pojas kao novi ali i univerzalno prihvaćen režim na moru postao dijelom općeg običajnog međunarodnog prava. Tu tvrdnju izričito je ponovila npr. i vlada Republike Slovenije u obavijesti Tajništvu UN o svojoj sukcesiji jugoslavenske ratifikacije Konvencije UN o pravu mora.

• Konvencija UN o pravu mora u člancima 55.-75. ( Gl. V.) sadržava propise o isključivom gospodarskom pojasu (exclusive economic zone) po kojima obalne države imaju pravo uspostaviti svoja suverena prava gospodarske naravi i jurisdikcijske ovlasti nad područjem mora i podmorja izvan vanjske granice svog teritorijalnog mora, tj. u prostoru dijela otvorenog mora do udaljenosti ne više od 200 morskih milja. Da bi obalna država stekla te ovlasti treba samo zakonom ili drugim jednostranim pravnim aktom proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas. Da takvo pravo imaju i obalne države čije teritorijalno more graniči s otvorenim morem i u manjim tzv. «zatvorenim ili poluzatvorenim morima» kao što je to npr. Jadransko more, potvrđeno je u definiciji tih mora iz čl. 122. Konvencije UN o pravu mora. Nakon proglašenja svog isključivog gospodarskog pojasa, obalna država treba razgraničiti svoj pojas s onim drugim državama koje su, zahvaljujući svojem zemljopisnom položaju, u stanju proglasiti svoje gospodarske pojaseve.

• Proglašenjem svog isključivog gospodarskog pojasa obalna država ne povećava svoje državno područje, ali u tom morskom prostoru pod svojom kontrolom stječe « suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegovih podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraživanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova». Uz to obalna država stječe i jurisdikciju glede «podizanja i upotrebe umjetnih otoka, uređaja i naprava, znanstvenog istraživanja mora i zaštite i očuvanja okoliša…» Uz to, sve države obalne i neobalne u isključivom gospodarskom pojasu zadržavaju neka prava iz režima tog dijela ranije otvorenog mora, u prvom redu slobode plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda.

• Isključive gospodarske pojaseve prema evidenciji UN do sada je svojim propisima proglasilo 124 država na obalama svih mora: od oceana do malih mora kao što su Baltičko, Karipsko i Crno more. U Sredozemnom moru od 24 obalnih država do sada je na temelju Konvencije UN o pravu mora 13 država proširilo svoju jurisdikciju izvan teritorijalnog mora.

• U hrvatskom pravnom sustavu odredbe o isključivom gospodarskom pojasu propisane su u Pomorskom zakoniku iz 1994.g. U Gl. IV. čl. 33.- 42. sažeto se reproduciraju osnovna načela Konvencije UN o pravu mora a u čl. 1042. propisano je da će se odredbe o gospodarskom pojasu primjenjivati od časa kada Sabor Republike Hrvatske donese odluku o proglašenju tog pojasa.

• Vodeći računa da je Hrvatska pomorska država sa dugačkom i razvedenom obalom čije je obalno stanovništvo primarno ovisno o ribarstvu i turizmu, proglašenjem njenog isključivog gospodarskog pojasa u Jadranskom moru, stvaraju se, između ostalog, i nužni uvjeti za vođenje ribarske politike na znanstvenoj osnovi, ostvarivanje razumnog gospodarenja živim morskim bogatstvima na održivoj i racionalnoj osnovi te zaštitu morskog okoliša u tom moru. To je u suglasju s nastojanjima EU koja u posljednjih nekoliko godina suočena sa podacima o katastrofalnoj devastaciji ribljih fondova u tom moru i očite opasnosti od njegovog nepopravljivog onečišćenja, ima pozitivni odnos prema širenju jurisdikcije obalnih država u Sredozemnom moru što je npr. izraženo u «Planu aktivnosti za očuvanje i održivo iskorištavanje ribljih resursa u Sredozemlju u okviru zajedničke ribarske politike» usvojenom od Europske komisije 2002.g. te potvrđenom od Vijeća ministara poljoprivrede i ribarstva EU zaključcima od 21. prosinca 2002.

Na temelju izloženog Predsjedništvo Akademije pravnih znanosti Hrvatske smatra nedvojbenim da Republika Hrvatska na temelju međunarodnog i domaćeg prava ima, bez prethodnih međunarodnih pregovora, puno pravo proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas u Jadranskom moru te da ne postoje nikakvi pravni razlozi koji bi sprječavali takvo proglašenje.

U Zagrebu, 12. rujna 2003.

Predsjednik Akademije

Prof. dr. sc. Željko Horvatić