Na konferenciji za sredstva javnog priopćavanja koje je sazvala Akademija pravnih znanosti Hrvatske za 18. veljače 2011. radi obavještavanja javnosti o slanju znanstvene studije o teoriji ZZP MKSJ ,  uvodne napomene dali su Predsjednik Akademije prof. emeritus dr. sc. Željko Horvatić koji je bio i predsjednik Savjeta Vlade RH za pomoć prijateljima suda u predmetima pred MKSJ i prof. dr. sc. Davor Derenčinović tajnik Akademije i član toga Savjeta  do prestanka njegovog  rada. Obojica su i suatori Studije.  

Akademija pravnih znanosti Hrvatske dovršila je 2007. godine znanstvenu studiju o pojmu i sadržaju tzv. “zajedničkog zločinačkog pothvata“ u optužnicama i judikaturi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Tu znanstvenu studiju po  prijedlogu Vlade Republike Hrvatske sačinili su članovi Akademije stručnjaci za međunarodno pravo, međunarodno kazneno pravo,  kazneno pravo i kazneno procesno pravo, kako bi o tom pravno problematičnom pojmu raspravnim vijećima MKSJ mogli pružiti pomoć tzv. „prijatelji suda“ /amici curiae/ predviđeni statutom tog suda. Budući da je prijedloge Vlade RH za „prijatelje suda“ svojevremeno MKSJ odbio, sada smo smatrali potrebnim i korisnim tu studiju dostaviti predsjedniku tog suda g. Robinsonu na upotrebu po njegovom nahođenju. O toj našoj namjeri obavijestili smo predsjednicu Vlade RH gospođu Jadranku Kosor koja je u razgovoru s predstavnicima Akademije 16. veljače 2011. godine dala suglasnost da se ta od Vlade RH zatražena studija učini na ovaj način dostupnom predsjedniku MKSJ i javnosti. Na osnovi te suglasnosti Akademija je 16. veljače 2011. godine uputila tekst studije na engleskom jeziku predsjedniku MKSJ gospodinu Patricku Robinsonu. Tekst studije na hrvatskom i na engleskom jeziku dostupan je od danas u elektronskom formatu na web stranicama Akademije pravnih znanosti Hrvatske http://www.pravo.hr/apzh. Osnovni zaključci te studije koja, se odnosi samo na pravne a ne i na činjenične sadržaje optužnica i judikature MKSJ su slijedeći:

1) Zajednički zločinački pothvat nije bio dijelom međunarodnog običajnog prava u vrijeme kada su, prema tvrdnjama optužnica, počinjena kaznena djela koja se optuženicima stavljaju na teret.

2)  Pravna konstrukcija”zajednički zločinački pothvat” je u  suprotnosti s načelom krivnje kao jednom od temeljnih načela suvremenog kaznenog prava.

3) Opasnim proširenjem elemenata odgovornosti zajednički zločinački pothvat je sasvim blizu krivnji zbog udruživanja (guilt by association) što nije predviđeno Statutom MKSJ.

4) Izvođenje zaključka o postojanju optuženikove namjere iz objektivnih okolnosti (inferencija) kod druge i treće kategorije zajedničkog zločinačkog pothvata upitno je s aspekta poštivanja načela presumpcije okrivljenikove nedužnosti koje je, između ostalog, propisano člankom 21/3 Statuta MKSJ.

5) Sudska praksa MKSJ u vezi primjene teorije zajedničkog zločinačkog pothvata i odredaba Statuta u kojima je ta teorija navodno sadržana nije jedinstvena i u suprotnosti je s načelima pravne sigurnosti i pravednosti.

6) Raširena primjena teorije zajedničkog zločinačkog pothvata na cjelokupne političke i vojne strukture države i druge “poznate i nepoznate” osobe ne ispunjava uvjet preciznog optuživanja i može stvoriti dojam o “političkom utjecaju” na međunarodno kazneno pravosuđe. Štoviše, umjesto osobne, pa  eventualne zapovjedne  odgovornosti određene konkretno optužene osobe, otvara se nedopustivi prostor za kaznenu odgovornost država, što je pravno neprihvatljivo

7) Široko koncipirane optužnice utemeljene na teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata koje sadrže “kolektivno” optuživanje ne samo osoba protiv kojih je pokrenut kazneni postupak već cjelokupnih državnih i vojnih struktura kao i “znanih i neznanih osoba” ugrožava temelje i djelovanje MKSJ I međunarodnog kaznenog pravosuđa.

8) Davanje kredibiliteta teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata u postupcima pred međunarodnim kaznenim sudovima stvara rizik od još raširenije i po temeljna ljudska prava intruzivnije primjene te teorije u postupcima pred nacionalnim sudovima. Primjena te teorije podriva suvremeno kazneno pravo utemeljeno na tradicionalnim načelima i pravnoj dogmatici.

9) Raširena primjena teorije zajedničkog zločinačkog pothvata imati će nedvojbeno, sagledive negativne posljedice na proces afirmacije međunarodnog kaznenog prava i pravosuđa kao supranacionalnog, neovisnog suda čovječanstva.

10) U praksi međunarodnih kaznenih tribunala teoriju zajedničkog zločinačkog pothvata valja nadomjestiti ostalim uvriježenim institutima osobne kaznene odgovornosti kao što su supočiniteljstvo i posredno počiniteljstvo.

U Zagrebu 18. veljače 2011.