Tema ovogodišnje znanstvene konferencije logičan je rezultat recentnih situacija koje su pred hrvatski i europski pravni sustav, ali i globalne procese i sustave odlučivanja postavile iznimne i kompleksne izazove. Upravo otvorene i višestruke krize obilježavaju suvremene društvene procese, pri čemu pod pojmom krize podrazumijevamo sve moguće situacije izvanrednih i kriznih stanja koje predstavljaju prijelomne trenutke u kojima dolazi do promjene u društvenim procesima koji zahtijevaju inovativne odgovore i odluke, uključujući osobito adekvatne promjene pravnog okvira i njegove implementacije. Najnovija kriza izazvana globalnom zdravstvenom prijetnjom, pandemijom bolesti COVID-19 nesumnjivo je bez presedana s obzirom na svoje razmjere i izvanredne mjere koje su u ovom razdoblju usvojile države diljem svijeta. Međutim, i hrvatsko i europsko društvo i pravni sustav suočavaju se neprestano i s kriznim stanjima izazvanim prirodnim nepogodama, ekonomskim nedaćama koje potresaju gospodarstva i zajednicu, političkim nestabilnostima koje potiču intenzivna migracijska kretanja, ali i korupciju i organizirani kriminal, kao i s recentnim ratnim situacijama u susjedstvu, kao što je rat u Ukrajini ili prethodno sukobi na Bliskom Istoku. U širem smislu, velike društvene promjene, kao što su tehnološke inovacije, borba za prava društvenih skupina, znanstvena otkrića ili izuzetne gospodarske transformacije mogu potaknuti stanje permanentnog 'izvanrednog' stanja niskog intenziteta koje zahtjeva pravnu regulaciju inovacije uz adekvatno tretiranje naslijeđenih formi.

Takve situacije nisu novost, one su obilježile ljudsku povijest, ali svima im je zajednička potreba reakcije države i pravnog sustava na novonastalu društvenu stvarnost koja pretpostavlja brze i učinkovite odgovore, a primarno zaštitu ugroženih prava i interesa građana i zajednice u cjelini. Pri tome uvijek prisutan sukob između prava građana i sigurnosti kao općeg dobra u vrijeme kriza posebno jača, s time da ograničenja koja se nameću pravima građana predstavljaju znatan rizik po demokratska načela kojem se države, nerazmjerno opasnostima koje prijete, u iskušenju mogu prikloniti kako bi osigurale funkcioniranje sustava. U ovakvim razdobljima kao osobito izazovno pokazuje se i pitanje odnosa izvršne i zakonodavne vlasti, ali i uloga neovisnih institucija i razina vlasti, pravne regulacije odgovarajućim instrumentima i poštivanje Ustava odnosno načela zakonitosti, efikasna provedba novih pravila i drugo. Istovremeno, prijelomne točke koje kriza predstavlja otvaraju put inovativnim pravnim rješenjima, uvođenju novih ili prilagodbi starih instituta i instrumenata, učenju i transpoziciji pravila iz drugih sustava, kreiranje novih standarda i prakse, kako pravosudne tako i zakonodavne i izvršne vlasti i drugo. Države se stoga danas nalaze pred izazovom kako u ovom kontekstu zaštiti i promicati temeljne slobode i prava građana koja čine osnovu liberalnih demokracija (od prava na život, slobodu i sigurnost, pa do, primjerice, slobode izražavanja, prava na privatnost, prava na pravično suđenje, prava na slobodu kretanja, prava na javno okupljanje i dr.), zaštititi i unaprijediti same demokratske institucije te se suzbijati sve oblike diskriminacije, a istovremeno osigurati smanjivanje neizvjesnosti izvanrednog stanja uz prilagodbu novonastalim uvjetima.

Opisani kontekst ukazuje na nužnost znanstvenog doprinosa procjene dosadašnjih i očekivanih učinaka kriznih situacija na prava građana kako u smislu povećane zaštite individualnih prava ili njihovih mogućih ograničenja u vrijeme krize, ali i u smislu kreiranja odgovarajućih pravnih rješenja za ublažavanje posljedica kriza i izvanrednih stanja u društvu u cjelini. Pravna regulacija kao odgovor na kriznu situaciju, od kreiranja pravnog okvira do odlučivanja u pojedinim slučajevima, upravo je ključni instrument za ublažavanje kriznih stanja i uklanjanje njihovih posljedica, ali istovremeno predstavlja izvor moguće negacije već dosegnute razine pravne zaštite. Upravo ta dvojakost upućuje na nužan doprinos pravne znanosti i preuzimanje odgovornosti da kritički ocijeni ostvareno i argumentirano predloži rješenja za sadašnje i buduće izazove i tako preuzme odgovornost aktivnog aktera u rješavanju sadašnjih i budućih kriza i izvanrednih stanja.  

Stoga pozivamo sve članove i suradnike Akademije i druge pravne znanstvenike da prijave svoje izlaganje odnosno rad koji analizira i znanstveno obrađuje neku od relevantnih tema za godišnju znanstvenu konferenciju Akademije pravnih znanosti Hrvatske (zdravstvene krize, prirodne nepogode, gospodarske krize i promjene,  političke krize i ratovi, tehnološke promjene, prava društvenih skupina i dr.)  koja će se održati na Pravnom fakultetu u Osijeku u četvrtak 18. i petak 19. svibnja 2023. godine. Prijave je potrebno poslati na adresu apzh@pravo.hr do 4. travnja 2023. Prijava teme osim naslova i autora treba sadržavati sažetak od 2.000 do 5.000 znakova s razmacima te 4-5 ključnih riječi. Odabir radova izvršit će Znanstveno vijeće Akademije pravnih znanosti Hrvatske na prijedlog Programskog odbora Znanstvenog skupa. Na isti način će se utvrditi i program godišnjeg znanstvenog skupa.

Odabrani radovi predaju se u sažetku prije održavanja skupa, a puni tekst radova bit će objavljen u Godišnjaku Akademije pravnih znanosti Hrvatske, sukladno uputama za objavu radova u, o čemu će autori odabranih radova biti dodatno obaviješteni. 

Skup se organizira u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Osijeku, gdje će se i održati.  

Važni datumi su:

• 4. travnja 2023. - prijava prijedloga teme (2-5.000 znakova, 4-5 ključnih riječi) na apzh@pravo.hr 
• 14. travnja 2023. – obavijest o odabiru  
• 8. svibnja 2023. - objava programa skupa
• 12. svibnja 2023. – dostava sažetka rada (do 5.000 znakova)
• 18. i 19. svibnja - održavanje konferencije
• 30. lipnja 2023. - dostava radova za objavu u Godišnjaku APZH

S poštovanjem i u očekivanju susreta u Osijeku, u ime Akademije

prof.dr.sc. Ivana Tucak, predsjednica Znanstvenog vijeća Akademije 

izv.prof.dr.sc. Anamarija Musa, predsjednica Akademije pravnih znanosti Hrvatske