Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe sudskih odluka po Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima

Prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima najvažniji je izvor komunitariziranoga međunarodnoga privatnog prava. U radu se analizira poglavlje III. Uredbe koje uređuje priznanje i ovrhu odluka donesenih u jednoga državi članici u drugoj državi članici. Uvodno se daje kratak povijesni pregled komunitarizacije međunarodnoga privatnog prava uz kategorizaciju mjera kojima se taj proces ostvaruje. Daju se osnovne napomene o polju primjene Uredbe i iznosi najbitnije o postupku prethodnog odlučivanja Europskoga suda. Nakon objašnjenja polja primjene poglavlja III. s obzirom na sadržaj, prostor, vrijeme i osobe detaljno se obrazlaže pojam „odluke“ u smislu Uredbe. Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe obrazlažu se redoslijedom odredbi Uredbe, i to protivnost javnom poretku države članice u kojoj se zahtijeva priznanje i ovrha, povreda prava na saslušanje tuženika koji se nije upustio u postupak, te nespojivost odluka. Posebno se analiziraju zabrana ispitivanja nadležnosti suda države članice porijekla uz navođenje izuzetaka od te zabrane te zabrana preispitivanja strane odluke s obzirom na sadržaj.
 
Ključne riječi
europsko međunarodno privatno pravo; Brisselska uredba I; pravosudna suradnja u građanskim predmetima; postupak prethodnog odlučivanja; Europski sud pravde; odluka; građanski i trgovački predmeti; javni poredak; pravo na saslušanje stranaka; nespojivost odluka; međunarodna nadležnost; sadržaj odluke; priznanje i ovrha

Puni tekst članka dostupan na
 


Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana