Problem vraćanja poduzeća stečenog na temelju ništavog ugovora o kupoprodaji poduzeća  

 

 

Danas više nije sporno da je poduzeće predmet pravnog i poslovnog prometa, no obrisi, tj. posebnosti tog predmeta još nemaju sasvim precizne konture. Posebnosti poduzeća kao predmeta pravnog prometa dolaze do izražaja prilikom njegova prijenosa, ali i prilikom njegova vraćanja prenese li ga se ništavim ugovorom o kupoprodaji, zakupu ili darovanju poduzeća. U radu se raspravlja o tome kad na temelju čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima poduzeće stečeno ništavim ugovorom o kupoprodaji poduzeća treba vratiti in natura, a kad umjesto toga treba vratiti vrijednost postignute koristi. Brani se teza da puka mogućnost vraćanja stvari u sastavu poduzeća vindikacijom nije sama po sebi dovoljna kako bi se opravdalo vraćanje tih stvari, pa primjereno tome i poduzeća in natura. Nemogućnost vraćanja poduzeća kao razlog zbog kojeg više nije moguće vraćanje in natura treba, naime, vezati uz poduzeće kao poseban predmet pravnog prometa, a ne uz puke stvari i tražbine u sastavu poduzeća. Nastoji se precizirati kad konkretno poduzeće stečeno na temelju ništavog ugovora o kupoprodaji poduzeća nije moguće vratiti in natura, pa umjesto toga treba vratiti vrijednost postignute koristi. Posebna pažnja posvećuje se problemu vraćanja dobiti namaknute vođenjem poduzeća stečenog na temelju ništavog ugovora o kupoprodaji poduzeća.  

 

Ključne riječi: poduzeće; pogon; asset deal; neopravdano obogaćenje; ništavost