Tumačenje kolizijskih pravila međunarodnih konvencija - primjer tumačenja kolizijskih odredbi Haške konvencije o prometnim nezgodama
Vesna Tomljenović
U radu se autorica bavi pitanjem tumačenja kolizijskih odredaba međunarodnih konvencija, osvrćući se pritom na praksu hrvatskih, francuskih i austrijskih sudova. Autorica ističe kako se pri tumačenju pojmova kolizijskih odredbi sudovi moraju rukovoditi ciljevima kolizijskog prava te načelima kroz kojima se oni ostvaruju: načelom izbora prava najbliže veze, te načelom izbora prava čiju su primjenu stranke mogle opravdano očekivati.
Posebno je istaknuta posebnost kolizijskih odredaba međunarodnih konvencija kojima se uniformira privatno pravo jer one često izričito nalažu da se pri tumačenju konvencijskih odredbi treba rukovoditi međunarodnim karakterom konvencije te zahtjevom promicanja jednoobraznosti njene primjene čime dolazi do tzv. autonomnog tumačenja. Obzirom na navedeno, pri iznalaženju značenja konvencijske odredbe sud mora, u mjeri u kojoj je to moguće, sagledati i rješenja do kojih su primjenom istog kolizijskog pravila došli sudovi drugih država ugovornica.
Prikazom hrvatske sudske prakse glede čl. 4 (a) druga alineja Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode, autorica ukazuje na neujednačenost stavova u pogledu tumačenja polja primjene navedene odredbe. U praksi nastaje razdor u tumačenju tj. odabiru mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu ovisno o tome postavlja li zahtjev putnik-žrtva ili bliski srodnici putnika žrtve. Autorica kritički sagledava hrvatsku sudsku praksu te se zalaže za šire tumačenje navedene odredbe, tj. primjenu istog mjerodavnog prava u slučaju oba tužitelja, kako bi se ostvarilo načelo najbliže veze te predvidivosti rješenja i onemogućilo cijepanje deliktnog statuta. Autorica argumentira kako je takvo tumačenje u skladu s predmetom i svrhom konvencije, ali i s praksom sudova drugih država ugovornica.
U nastavku autorica obrazlaže koje pravo bi trebalo biti mjerodavno za dopustivost i osnovanost takvoga zahtjeva.
Na posljetku, autorica ukazuje na odredbe Uredbe Rim II prema kojima nema razlikovanja odnosa odgovornosti spram posrednih i neposrednih oštećenika. U doktrini se takvo rješenje opravdava upravo zahtjevom jedinstvenosti mjerodavnog prava, odnosno jedinstvenog režima odgovornosti i za posredno i neposredno oštećene osobe, te zahtjevom predvidivosti.
Posebno je istaknuta posebnost kolizijskih odredaba međunarodnih konvencija kojima se uniformira privatno pravo jer one često izričito nalažu da se pri tumačenju konvencijskih odredbi treba rukovoditi međunarodnim karakterom konvencije te zahtjevom promicanja jednoobraznosti njene primjene čime dolazi do tzv. autonomnog tumačenja. Obzirom na navedeno, pri iznalaženju značenja konvencijske odredbe sud mora, u mjeri u kojoj je to moguće, sagledati i rješenja do kojih su primjenom istog kolizijskog pravila došli sudovi drugih država ugovornica.
Prikazom hrvatske sudske prakse glede čl. 4 (a) druga alineja Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode, autorica ukazuje na neujednačenost stavova u pogledu tumačenja polja primjene navedene odredbe. U praksi nastaje razdor u tumačenju tj. odabiru mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za štetu ovisno o tome postavlja li zahtjev putnik-žrtva ili bliski srodnici putnika žrtve. Autorica kritički sagledava hrvatsku sudsku praksu te se zalaže za šire tumačenje navedene odredbe, tj. primjenu istog mjerodavnog prava u slučaju oba tužitelja, kako bi se ostvarilo načelo najbliže veze te predvidivosti rješenja i onemogućilo cijepanje deliktnog statuta. Autorica argumentira kako je takvo tumačenje u skladu s predmetom i svrhom konvencije, ali i s praksom sudova drugih država ugovornica.
U nastavku autorica obrazlaže koje pravo bi trebalo biti mjerodavno za dopustivost i osnovanost takvoga zahtjeva.
Na posljetku, autorica ukazuje na odredbe Uredbe Rim II prema kojima nema razlikovanja odnosa odgovornosti spram posrednih i neposrednih oštećenika. U doktrini se takvo rješenje opravdava upravo zahtjevom jedinstvenosti mjerodavnog prava, odnosno jedinstvenog režima odgovornosti i za posredno i neposredno oštećene osobe, te zahtjevom predvidivosti.
Ključne riječi
kolizijske odredbe; tumačenje; Haška konvencija o prometnim nezgodama; mjerodavno pravo za izvanugovornu odgovornost za štetu; Uredba Rim II
kolizijske odredbe; tumačenje; Haška konvencija o prometnim nezgodama; mjerodavno pravo za izvanugovornu odgovornost za štetu; Uredba Rim II
Puni tekst članka dostupan na