Davor Boban: The Presidential-Hegemonic Party and Autocratic Stability: ...

The Presidential-Hegemonic Party and Autocratic Stability: The Legal Foundation and Political Practice in Kazakhstan

Davor Boban, Faculty of Political Science, University of Zagreb, Zagreb, Croatia; davor.boban@fpzg.hr

 

Summary
Post-Soviet parties of power are dominant parties created in the years after the collapse of the USSR. It is not a type of political party, but a term that means that executives form them, producing a legal and illegal advantage over other parties in elections and in the daily allocation of resources. This paper attempts to determine if the Kazakh party of power Nur Otan is also a hegemonic party along the line with Sartori’s definition. I argue that party of power could be any dominant party, including a hegemonic party, and hence we need further analysis to identify its appropriate typological definition. The answer to this question is not only important for the purpose of typological labelling, rather its importance lies in aiding our ability to gain insight into the existing Kazakh authoritarian regime’s institutional framework of sustainability. After the analysis, the paper comes to the conclusion that Nur Otan is a hegemonic party, but it is a new subtype of the hegemonic party that achieves hegemony within the party system, but not within the whole political system as a classic hegemonic party of the 20th century. Therefore, it contributes to the current stability of the autocratic regime, but the institutional framework of the regime’s sustainability after the departure of Nursultan Nazarbayev from the state presidency is not certain.

Key words: presidential-hegemonic party; hegemonic party; autocracy; Kazakhstan; Nur Otan

Full text: http://hrcak.srce.hr/176829

Pages: 55-83

_________________________________________________________________________________________________

 

Predsjedničko-hegemonijska stranka i autokratska stabilnost: pravni temelj i politička praksa u Kazahstanu

Davor Boban, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska; davor.boban@fpzg.hr

 

Sažetak
Postsovjetske stranke vlasti dominantne su stranke koje su nastajale u godinama nakon raspada SSSR-a. Stranka vlasti nije tip političke stranke, nego pojam koji označava da ih formira izvršna vlast stvarajući im legalnu i nelegalnu prednost pred ostalim strankama na izborima i u svakodnevnoj alokaciji resursa. U ovom radu pokušava se utvrditi je li kazahstanska stranka vlasti Nur Otan hegemonijska stranka koja se tako može definirati u skladu sa Sartorijevom definicijom tog tipa političke stranke. Odgovor na to pitanje nije važan samo zbog tipološkog etiketiranja te stranke, nego je ponajprije važan zbog toga što pomoću njega možemo dobiti uvid u institucionalne pretpostavke trajnosti postojećega autoritarnog režima u toj zemlji, ali i u ostalim suvremenim autoritarnim sustavima u kojima postoje višestranačje i ograničeni politički pluralizam. Nakon provedene analize ustava i zakona te političke prakse u Kazahstanu od 1991. do 2016. u radu se dolazi do zaključka da Nur Otan jest hegemonijska stranka u skladu sa Sartorijevom definicijom, ali da je to novi podtip hegemonijske stranke koja ostvaruje hegemoniju unutar stranačkog sustava, ali ne i u cijelome političkom sustavu kao klasične hegemonijske stranke 20. stoljeća. Zbog toga ne odgovara nijednome od dva Sartorijeva podtipa – ideološko-hegemonijske i pragmatično-hegemonijske stranke – te je zbog presudne uloge predsjednika države u ostvarivanju njezine hegemonije u stranačkom sustavu nazvana predsjedničko-hegemonijska stranka. Ta stranka pridonosi trenutačnoj stabilnosti autokratskog režima u Kazahstanu, ali su zbog njezine ograničene hegemonije unutar samo stranačkog sustava, ali ne i političkog sustava u cjelini, institucionalne pretpostavke trajnosti režima nakon odlaska Nursultana Nazarbajeva s čela države nesigurne.

Ključne riječi: predsjedničko-hegemonijska stranka; hegemonijska stranka; autokracija; Kazahstan; Nur Otan

Full text: http://hrcak.srce.hr/176829

Stranice: 55-83


Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana