Vladimir V. Vodinelić 

Sažetak
Polazište analize pojma i pravne prirode državine su deset pojava (počev od dodira sa stvari do nasledničke državine) koje se sreću u oba kontinentalnoevropska koncepta državine. Legalna definicija državine kao faktičke vlasti nema veliku upotrebnu vrednost. Raznovrsnost slučajeva državine i njenih funkcija, a ni klasični način definisanja nisu prepreka za jedinstveni pojam. On je bolje rešenje nego usko definisati državinu, a druge pojave odrediti kao fikcije državine ili ih pravno izjednačavati sa njom. Autorova funkcionalna definicija nije, kako objašnjava, ni tautološka, a ni smetnja u delu u kom je negativna. Faktička vlast nije specifikum pravne ustanove državina. I ona, kao i neke druge stvarnopravne ustanove, spaja faktičko sa pravnim. Jedna njena osobenost je promenljiva priroda prava na državinu, dok su stvarnopravne prirode pravo na zaštitu državine i pravo isljučenja trećih od uticaja na državinu. Autor eksplicira pravo isključenja trećih, koje se ne navodi u zakonodavstvu, praksi i teoriji, a koje je vezivni član između državine i prava na zaštitu državine. Iz neuočavanja da to pravo postoji proističe i tvrdnja da se u posesornom postupku štiti državina tj. fakt, a ne pravo, dok se u stvari štiti pravo isključenja trećih od uticaja na državinu.

Ključne riječi
predmet zaštite u posesornom postupku; pojam državine; faktička vlast; pravna ustanova državina; pravo isključiti treće

Puni tekst dostupan na

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=161665