Autorice u članku opisuju i analiziraju praksu Europskog suda u Luksemburgu o zaštiti ljudskih prava od strane institucija Unije. Iako u početku nezainteresiran za zaštitu ljudskih prava, Europski sud postupno je razvio vrlo bogatu praksu i utvrdio načela zaštite ljudskih prava kojih se svi u EU-u moraju pridržavati. Usvajanjem Povelje o temeljnim pravima iz 2000. godine, kojom su se institucije EU-a obvezale poštovati ljudska prava, ta su načela formulirana kao obveza institucija. Usvajanjem Lisabonskog ugovora, zajedno s izmjenama Europske konvencije za ljudska prava, počela je i nova faza zaštite ljudskih prava u kojoj će EU postati stranka te Konvencije, a njezine će akte ispitivati Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. U članku se prikazuje i dosadašnja interakcija tih dvaju sudova koji će uskoro dobiti i svoj institucionalni okvir.

Ključne riječi: ljudska prava; Europska unija; temeljna prava; Europska konvencija za ljudska prava

 

Puni tekst dostupan na