Mihajlo Dika

Sažetak
U radu se nastoji cjelovito i sustavno, uz upozorenja na određena komparativna rješenja i stavove strane doktrine, izložiti institut presude na temelju priznanja, jedne od tzv. dispozitivnih presuda, presuda koje se temelje na manifestaciji volje jedne od stranaka kojom se izravno determinira sadržaj meritornog okončanja spora. Posebno se ističe i argumentira da, unatoč svom dispozitivnom karakteru u kojemu se očituje prihvaćanje načela autonomije volje stranaka i na području procesnog prava, priznanje tužbenog zahtjeva u povodu kojega se donosi presuda na temelju priznanja zadržava značenje čiste procesne radnje, da je lišeno značenja i materijalnopravne dispozicije. De lege ferenda, upozorava se na potrebu proširenja kruga procesno legitimiranih subjekata za podnošenje pravnih lijekova protiv presude na temelju priznanja otvaranjem mogućnosti da određena državna tijela radi zaštite javnog interesa, ali i treći radi zaštite svog interesa podnose neke od tih lijekova. Predlaže se i uvođenje mogućnosti priznanja tužbenog zahtjeva tijekom žalbenog postupka te donošenja drugostupanjske presude na temelju priznanja, i to zato da bi se dopustilo strankama da raspolažu svojim zahtjevima sve do pravomoćnosti, ali i radi toga da bi se rasteretio drugostupanjski sud nepotrebnog meritornog odlučivanja u povodu žalbe kad za to zapravo nema razloga.

Ključne riječi
presuda; priznanje; postupak