EU Citizenship, Free Movement and the Use of Minority Languages in Court Proceedings

Martina Bajčić, Faculty of Law, University of Rijeka, Rijeka, Croatia; martina@pravri.hr
Adrijana Martinović, Faculty of Law, University of Rijeka, Rijeka, Croatia; adrijana@pravri.hr

Summary
This paper explores the impact of the case law of the Court of Justice of the European Union in the context of Union citizenship and internal market free movement law. The starting point is the jurisprudence of the Court of Justice on the right to use minority languages in court proceedings. According to the Court’s reasoning, this right should be extended to all mobile Union citizens on equal footing with nationals of the particular Member State granting that right to persons residing in a specific territorial entity of that State. The authors critically evaluate the legal basis of the Court’s approach, focusing on the interaction and mutual impact of internal market and citizenship case law. The paper further explores the national regulation of the right to use minority language in court proceedings, as well as the right to interpretation in criminal proceedings, and reveals possible inconsistencies with EU law. In addition, it investigates whether legislative interventions are needed and analyses theoretical and practical aspects of various potential de lege ferenda solutions.

Key words: EU citizenship; free movement; internal market; minority languages; Directive 2010/64/EU

Full text: http://hrcak.srce.hr/176831

Pages: 107-129

_______________________________________________________________________________________________

Građanstvo Europske unije, sloboda kretanja i pravo na uporabu manjinskog jezika u sudskom postupku

Martina Bajčić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska; martina@pravri.hr
Adrijana Martinović, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska; adrijana@pravri.hr

Sažetak
Zabrana diskriminacije temeljem državljanstva temeljno je načelo i ishodište slobode kretanja u Europskoj uniji. Primjena tog načela u praksi izaziva ponekad (ne)očekivane posljedice. U ovom radu analizira se primjer prava na uporabu manjinskog jezika u sudskom postupku. Status i pravo na uporabu manjinskog jezika razlikuje se u državama članicama EU-a, ali je najčešće ograničeno na određena područja države u kojima se jamči ravnopravna uporaba manjinskog i službenog jezika pred upravnim i/ili sudskim tijelima, u radu predstavničkih ili izvršnih tijela lokalne vlasti, obrazovanju itd. Opseg ovog jamstva u potpunosti ovisi o nacionalnom zakonodavstvu i međunarodnim obvezama države članice. Međutim, gotovo isključivo pridržano je za pripadnike određene nacionalne manjine koji su državljani određene države i prebivaju na određenom teritoriju te države. Učinak tog pravila u multinacionalnom i višejezičnom okružju Europske unije izaziva određene dvojbe, osobito kada se sukobi s načelom zabrane diskriminacije temeljem državljanstva. Polazište ovog istraživanja je analiza presude Suda EU-a u predmetu Rüffer, C-322/13, u kojoj je Sud smatrao nacionalni propis kojim se pravo na uporabu manjinskog jezika u građanskom parničnom postupku ograničava na državljane te države s prebivalištem na određenom teritoriju protivnim načelu zabrane diskriminacije temeljem državljanstva. U radu se analizira na koji način sudska praksa i pravni okvir EU-a mogu utjecati na nacionalnu politiku i pravo zaštite nacionalnih manjina te postoji li potreba za de lege ferenda izmjene nacionalnih propisa.

Ključne riječi: građanstvo EU-a; sloboda kretanja; unutarnje tržište; manjinski jezici; Direktiva 2010/64/EU

Full text: http://hrcak.srce.hr/176831

Stranice: 107-129