Katja Škrubej

Sažetak
Svrha ovoga rada jest odrediti neke od razloga za dvije duboko ukorijenjene pretpostavke šire slovenske javnosti u odnosu na opću prirodu modernih zakonika te, napose, Opći građanski zakonik (OGZ). Prva među njima pretpostavlja da su moderni zakonici bili uspješni u iscrpnom kodificiranju svega prava, odakle potječe i neprimjereno izjednačenje “prava” sa “zakonikom”, a druga da je OGZ bio austrijski, u smislu “tuđinski”. 
U prvomu dijelu pokazuje se stoga na koji je način spoj prirodnopravnih ideala s utjecajem Francuske revolucije 1789. (1792.) doveo do štovanja zakona (Loi) bliskoga kultu, koje je posljedično dovelo do izjednačenja između prava i teksta zakonika, raširenoga u javnosti, a povremeno i u pravnoj znanosti, sve do današnjega dana.
Usporedbom francuskoga i austrijskoga stanja onoga doba u članku se pokazuje kako su sastavljači OGZ-a bili itekako svjesni proturječnoga teorijskoga zahtjeva, prema kojemu je zakonik trebao biti “sažet, ali jasan”, kao i koju su ulogu pridavali sucima.
Premda je OGZ oduzeo zakonsku snagu ostalim pravnim vrelima, što je značilo da sucu nije bilo dopušteno ustanovljavati opća pravna pravila, upravo je sucu bilo povjereno da se, u krajnjem slučaju, osloni na načela prirodnoga prava (čl. 7. OGZ-a), tj. na razum umjesto na zakonodavca. Međutim, iako sami sastavljači toga zakonika nisu izjednačavali pravo sa zakonikom, šira javnost potpuno je prihvatila takvo, inherentno monističko stajalište.
U drugomu dijelu članka slijede kratki portreti dvojice istaknutih slovenskih stručnjaka, koji su ujedno bili i austrijski državljani, a blisko vezani uz OGZ. Prvi među njima je Tomaž Dolinar, jedan od Hauptkorrektoren (glavnih redaktora) OGZ-a, cijenjen zbog prinosa na području austrijskoga bračnoga prava. Drugi je Jožef Krajnc, zaslužan za razradu prvoga sustavnoga pristupa austrijskom građanskom pravu na osnovu OGZ-a.
Zaključno, u članku se ističe da jedna te ista ex post facto monistička reinterpretacija prošlosti, koje je vrhunac u prevladavajućem ali tek nedavno nastalom pojmu moderne nacije (države) i nacionalnoga pravnoga sustava (nacionalnih pravnih sustava), podjednako priječi današnje Slovence da Austrijski građanski zakonik iz 1812. prihvate i kao svoj, pa i kao ustav prije ustava, kako je to slovenski pravnik, pjesnik i député (zastupnik) Lovro Toman izjavio na prvom zasjedanju Kranjskoga sabora 1861., i – na drugoj strani – naše austrijske susjede da prihvate (kulturalno i političko) samorazumijevanje naših prethodnika poput Tomaža Dolinara i Jožefa Krajnca, koji su sebe smatrali i Austrijancima i Slovencima.

Ključne riječi
OGZ; Slovenci; pravni monizam; Jožef Krajnc; Tomaž Dolinar

Puni tekst dostupan na

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=171869