Poveznice i isključenja između Briselske uredbe Ia i međunarodnih konvencija o prijevozu

Chiara E. Tuo ; Odsjek za pravo Sveučilišta u Đenovi, Đenova, Italija
Laura Carpaneto ; Odsjek za pravo Sveučilišta u Đenovi, Đenova, Italija

Connections and disconnections between Brussels IA Regulation and international conventions on transport matters

Chiara Enrica Tuo, Ph. D., Associate Professor, Department of Law, University of Genoa, via Balbi 5, Genoa, Italy; chiara.tuo@unige.it

Laura Carpaneto, Ph. D., Researcher, Department of Political Science, University of Genoa, piazzale E. Brignole 3a, Genoa, Italy; laura.carpaneto@unige.it

Unatoč ključnoj ulozi prometa u razvoju unutarnjeg tržišta nova Uredba EU-a br. 1215/2012 (“Briselska uredba Ia”) ne pojašnjava odnos između vlastitih pravila i odredaba o nadležnosti ili priznavanju i izvršenju presuda propisanih međunarodnim konvencijama u sektoru prijevoza. Sud Europske unije zapravo je utvrdio test za određivanje uvjeta prema kojima se – u skladu s člankom 71. – rješavanju pitanja nadležnosti ili priznavanja i izvršavanja presuda u skladu s nekom međunarodnom konvencijom umjesto s dotičnom Uredbom. Međutim, taj se test (i) ne čini pogodnim kao takav za osiguravanje potrebne razine predvidivosti u određivanju nadležnog suda te time pravne sigurnosti za stranke u postupku, što je – kako je sam Sud EU-a predvidio – osnova za pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima; (ii) zamišljen je imajući u vidu slučajeve u kojima pitanja nadležnosti ili priznavanja i izvršenja presuda ulaze u područje primjene i Uredbe i konvencije CMR. S druge strane, nije jasno kako takozvane “isključujuće odredbe” – koje gotovo beziznimno nalazimo u aktima kojima je EU pristupio raznim konvencijama o prijevozu i čija je svrha davanje prednosti pravu EU-a – trebaju funkcionirati u praksi u odnosu na Briselsku uredbu Ia. Uzimajući u obzir navedena otvorena pitanja, ciljevi ovoga rada su (i) utvrditi hoće li se Sud EU-a, pri utvrđivanju uvjeta pod kojima se Uredba treba povezati s konvencijama o prijevozu, držati dosadašnjeg pristupa ili ga revidirati kako bi ga uskladio s načelima pravne sigurnosti i predvidljivosti vezano uz određivanje nadležnog suda; (ii) pojasniti uvjete prema kojima se za određenu konvenciju o prijevozu smatra da ulazi u okvir članka 71. Uredbe; (iii) ispitati najbolji pristup odnosu između Uredbe i konvencija o prijevozu koje nisu obuhvaćene člankom 71.; (iv) ispitati je li taj odnos uređen određenom odredbom (isključujućom odredbom); (v) potražiti interpretativno rješenje koje omogućava, čak i ako ne postoji konkretna odredba, utvrđivanje s razumnom razinom sigurnosti koje se odredbe – između odredbi Briselske konvencije Ia i onih određene konvencije o prijevozu – trebaju primijeniti kako bi se odredila nadležnost ili priznali učinci presuda u određenom predmetu.

Ključne riječi: Briselska uredba Ia; pitanja nadležnosti ili priznavanja te primjene; tzv. klauzule rastavljanja; transportne konvencije