Osobni podatci kao sredstvo plaćanja za digitalni sadržaj ili digitalne usluge u slovenskoj implementaciji Direktive o digitalnom sadržaju i uslugama
Jernej Renko, mag. iur., LL.M., asistent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Poljanski nasip 2, 1000 Ljubljana, Slovenija; jernej.renko@pf.uni-lj.si; ORCID ID: orcid.org/0009-0000-6145-8072
Sažetak
Jedna od najznačajnijih novina koju donosi Direktiva (EU) 2019/770 (Direktiva o digitalnom sadržaju i uslugama, DCSD) jest uređenje ugovora u kojima potrošači pružaju svoje osobne podatke trgovcima u zamjenu za digitalni sadržaj ili digitalne usluge. DCSD učinkovito stavlja potrošače koji “plaćaju” svojim osobnim podatcima u ravnopravan položaj s onima koji plaćaju novčanu cijenu za digitalni sadržaj ili usluge. Međutim, to dovodi do preklapanja dvaju potpuno različitih pravnih područja: potrošačkog prava i prava zaštite podataka. Treba li pružanje osobnih podataka biti aktivno? Treba li obuhvatiti i neosobne podatke? Što se događa kada potrošač povuče svoj pristanak za obradbu osobnih podataka? Budući da DCSD mnoge takve aspekte prepušta diskreciji država članica, postoji znatan rizik različitog transponiranja DCSD-a u nacionalne pravne poretke. Slovenska implementacija DCSD-a relativno je konzervativna i usko slijedi okvir Direktive. Ipak, predvidjela je pravo trgovca raskinuti ugovor ako potrošač povuče pristanak za obradbu osobnih podataka.
Ključne riječi: digitalni sadržaj; digitalne usluge; osobni podatci; neosobni podatci; podatci kao protučinidba
Doi: https://doi.org/10.3935/zpfz.74.56.9
Hrčak ID: 326402
URI: https://hrcak.srce.hr/326402
Stranice: 921-941
Jernej Renko, mag. iur., LL.M., Teaching and Research Assistant, University of Ljubljana, Faculty of Law, Poljanski nasip 2, 1000 Ljubljana, Slovenia; jernej.renko@ pf.uni-lj.si; ORCID ID: orcid.org/0009-0000-6145-8072
Summary
One of the most significant features introduced by Directive (EU) 2019/770 (Digital Content and Services Directive, DCSD) is the regulation of contracts in which consumers provide their personal data to traders in exchange for digital content or digital services. The DCSD effectively places consumers who “pay” with their personal data on an equal footing with those who pay a monetary price for digital content or services. However, this results in the overlap of two entirely distinct legal fields: consumer law and data protection law. Should the provision of personal data be active? Should it include non-personal data as well? What happens when a consumer withdraws their consent for the processing of personal data? Since the DCSD leaves many such questions to the discretion of Member States, there is a considerable risk of diverging transpositions of the DCSD into national legal systems. Slovenia’s implementation of the DCSD remains relatively conservative and closely follows the Directive’s framework. Nevertheless, it addresses the trader’s right to terminate the contract if the consumer withdraws consent for the processing of personal data.
Keywords: digital content; digital services; personal data; non-personal data; data as counter-performance
Doi: https://doi.org/10.3935/zpfz.74.56.9
Hrčak ID: 326402
URI: https://hrcak.srce.hr/326402
Pages: 921-941