U članku se raspravlja o novini u pravu naknade štete zbog neispunjenja činidbe u mađarskom Građanskom zakoniku. Novina uzima u obzir razliku u temelju ugovorne i deliktne odgovornosti na dva načina. S jedne strane, kod ugovorne odgovornosti za štetu mogućnost isključenja odgovornosti odvaja se od načela krivnje i time postaje oštrija. S druge strane, ograničava se visina štete koju treba nadoknaditi visinom štete koju je ugovorna strana koja je povrijedila ugovor mogla predvidjeti. Obje promjene blisko su povezane. Objektivizirana mogućnost isključenja odgovornosti te suženje odgovornosti za štetu na temelju predvidive štete stvaraju zdravu ravnotežu u podjeli rizika između ugovornih strana. Predloženi režim odgovornosti za štetu zbog povrede prava donosi pravednu ravnotežu u podjeli rizika između ugovornih strana uređenjem isključenja odgovornosti. Za to načelo krivnje nije odgovarajuće. Pogotovo je u trgovačkim odnosima upitno povezivanje procjene krivnje (točnije: podjele rizika) sa subjektivnim faktorima. Tradicionalna procjena na temelju krivnje stavlja u središte prijenos odgovornosti te time pretpostavlja ljudsku pogrešku (prekršaj u ponašanju.) Budući mađarski Građanski zakonik pooštravanjem odgovornosti za štetu iz ugovora slijedi međunarodni razvoj te oblikuje klauzulu isključenja odgovornosti na temelju međunarodnih uzora. Također, Zakonik navodi tri osnovna uvjeta isključenja za koje je teret dokazivanja na strani koja je povrijedila ugovornu obvezu. Pooštravanje uvjeta za isključenje odgovornosti (odgovarajuća alokacija normativnih zahtjeva) opravdava odgovarajuću normativnu podjelu rizika, tj. smanjenje visine štete te izgubljene zarade na predvidivu štetu pri zaključenju ugovora. Novi mađarski zakonik stupit će na snagu 2013.

Ključne riječi
neispunjenje činidbe; naknada štete; isključenje odgovornosti; načelo krivnje; predvidljivost

 

Puni tekst dostupan na