Vid Žepič: “De feriis in Roman-Canonical Legal Tradition”
De feriis in Roman-Canonical Legal Tradition
Vid Žepič, Master of Laws, Teaching and Research Assistant, Faculty of Law, University of Ljubljana, Poljanski nasip 2, 1000 Ljubljana, Slovenia; vid.zepic@pf.uni-lj.si; ORCID ID: orcid.org/0000-0001-7526-1545
Summary
Throughout history, the legal regulation of holidays has been the product of human needs for rest and entertainment, religious beliefs, and pragmatic economic imperatives dictating the optimal use of time to produce goods. The first part of the article examines the significance of the division between dies fasti and dies nefasti and explores the categorisation of holidays in the Roman pagan era and their legal implications. The author then looks at the origins of Sunday as a day of rest and considers Theodosius’ reform of the Roman calendar. This reform established the liturgical year in the emerging Christian state, and enduringly shaped the calendar of most European countries. The third part considers the attitude of the late Roman state towards Jewish and pagan festivals, and the innovations in medieval ecclesiastical legislation concerning holidays. The final section of the paper reflects on the role of tradition in the state’s recognition of religious festivals as public holidays.
Key words: holidays; dies fasti; day of rest; Sunday; Roman and canon Law; Christianity; tradition
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.73.6.04
Hrčak ID: 315202
URI: https://hrcak.srce.hr/315202
Pages: 1125-1155
________________________________________________________________________________________________________
De feriis u rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji
Vid Žepič, mag. iur., asistent Pravnog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, Poljanski nasip 2, 1000 Ljubljana, Slovenija; vid.zepic@pf.uni-lj.si; ORCID ID: orcid.org/0000-0001-7526-1545
Sažetak
Tijekom povijesti pravna regulacija praznika proizlazila je iz ljudske potrebe za odmorom i zabavom, religijskih uvjerenja te pragmatičnih ekonomskih imperativa koji diktiraju optimalnu uporabu vremena za proizvodnju dobara. Prvi dio članka istražuje značaj podjele između dies fasti i dies nefasti te kategorizaciju praznika u rimsko pogansko doba i njihove pravne implikacije. Autor potom analizira podrijetlo nedjelje kao dana odmora i razmatra reformu rimskoga kalendara koju je proveo Teodozije. Ta reforma uspostavila je liturgijsku godinu u nastajućem kršćanskom društvu i trajno oblikovala kalendar većine europskih zemalja. Treći dio razmatra stav kasnorimskoga državnog aparata prema židovskim i poganskim festivalima, te inovacije u srednjovjekovnoj crkvenoj zakonodavnoj praksi u vezi s praznicima. Posljednji dio rada promišlja o ulozi tradicije u priznavanju vjerskih festivala kao javnih praznika od strane države.
Ključne riječi: praznici, dies fasti, dan odmora, nedjelja, rimsko i kanonsko pravo, kršćanstvo, tradicija
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.73.6.04
Hrčak ID: 315202
URI: https://hrcak.srce.hr/315202
Stranice: 1125-1155