Talijanska implementacija Direktive o kupoprodaji robe i Direktive o digitalnom sadržaju i uslugama: Između kritičnih pitanja i novina
Ludovica Sposini, LL. M., znanstvena suradnica Sveučilišta u Milanu, Information Society Law Center, Via Festa del Perdono 7, 20100 Milano, Italija; doktorandica Sveučilišta u Pisi, Sant’Anna School of Advanced Studies, Piazza Martiri della Libertà 33, 56127 Pisa, Italija; ludovica.sposini@santannapisa.it; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-2188-8996
Sažetak
Ovaj rad analizira talijansku implementaciju dviju direktiva “blizanki”: Direktive (EU) 2019/770 (Direktiva o digitalnom sadržaju i uslugama, DCSD) i Direktive (EU) 2019/771 (Direktiva o kupoprodaji robe, SGD). Kritičko ispitivanje glavnih novina koje su uvedene Zakonodavnim dekretima br. 170/2021 i 173/2021 otkriva propuštene prilike da se uspostavi regulatorni okvir sposoban za suočavanje s promjenama koje donose nove tehnologije. Ovaj je nedostatak posebice izražen u tome što su izostale učinkovite mjere za rješavanje problema poput “planirane zastarjelosti”, unatoč zakonodavčevoj deklariranoj predanosti ekološkoj tranziciji. Nadalje, čak i u jednoj od najvažnijih inovacija – naime, izričitom priznanju gospodarske i komercijalne vrijednosti podataka (tzv. monetizacija podataka) – zakonodavac nije uspio razjasniti mogu li se osobni podatci smatrati protučinidbom u ugovorima, niti je uskladio novo uređenje s postojećim pravom zaštite podataka. Ove refleksije dovode do zaključka da je talijansko uređenje kupoprodaje robe, zbog formalističke implementacije europskoga pravnog okvira, već nesposobno adekvatno odgovoriti na izazove koje donosi digitalna trgovina.
Ključne riječi: pravna priroda ugovora o isporuci digitalnog sadržaja ili usluga; monetizacija podataka; potrošačeva obveza obavještavanja o neusklađenosti robe; neusklađenost robe
Doi: https://doi.org/10.3935/zpfz.74.56.3
Hrčak ID: 326373
URI: https://hrcak.srce.hr/326373
Stranice: 797-815
Ludovica Sposini, LL. M., Research Fellow, Information Society Law Center, University of Milan, Via Festa del Perdono 7, 20100 Milan, Italy; Ph. D. candidate, University of Pisa, Sant’Anna School of Advanced Studies, Piazza Martiri della Libertà 33, 56127 Pisa, Italy; ludovica.sposini@santannapisa.it; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-2188-8996
Summary
This contribution analyses the Italian legislature’s implementation of the two “twin” directives, Directive (EU) 2019/770 (Digital Content and Services Directive, DCSD) and Directive (EU) 2019/771 (Sale of Goods Directive, SGD). A critical examination of the major new aspects introduced by Legislative Decrees nos. 170/2021 and 173/2021 reveals missed opportunities to ensure a framework capable of addressing the changes brought about by new technologies. This shortcoming is particularly evident given the legislature’s stated commitment to the ecological transition, yet a lack of effective measures to address issues like “planned obsolescence”. Furthermore, even in one of the most important innovations – namely, the explicit recognition of the economic and commercial value of data (so-called “data monetisation”) – the legislature failed to clarify whether personal data can be regarded as consideration in contracts, and neglected to coordinate this regulation with existing data protection law. These reflections lead to the conclusion that due to a merely formalistic implementation of the EU framework, the Italian system governing the sale of goods is already ill-equipped to adequately respond to the challenges posed by digital commerce.
Keywords: legal nature of contracts for the supply of digital content or digital services; monetisation of data; the consumer’s burden of reporting non-conformity of the goods; lack of conformity of goods
Doi: https://doi.org/10.3935/zpfz.74.56.3
Hrčak ID: 326373
URI: https://hrcak.srce.hr/326373
Pages: 797-815