BESPILOTNE LETJELICE: NOVO DOBA U ZRAKOPLOVSTVU

Dr. sc. Kristian Bernauw, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Gentu, Universiteitstraat 4, Ghent, Belgija; kris.bernauw@ugent.be

 

 

DRONES: THE EMERGING ERA OF UNMANNED CIVIL AVIATION

 

Kristian Bernauw, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Ghent, Universiteitstraat 4, Ghent, Belgium; kris.bernauw@ugent.be

 

 

 

 

Fenomen bespilotnih uređaja i vozila na daljinsko (bežično) upravljanje prisutan je već neko vrijeme, i to u raznim oblicima prijevoza: zemaljskom, zračnom, svemirskom i podvodnom. No, važno razlikovno obilježje letjelica u odnosu na zemaljska vozila nalazi se u trećoj dimenziji njihove evolucije, što komplicira izradu regulacijskog okvira. Prema trenutačnom uređenju bespilotna letjelica ulazi u definiciju letjelice na motorni pogon (prilog 7. Čikaške konvencije) bez obzira na to je li riječ o zrakoplovu s nepokretnim ili pokretnim krilom, ili zrakoplovu lakšem od zraka. Prilog 2. Čikaške konvencije prepoznaje kategoriju letjelice na daljinsko upravljanje, ali prema članku 8. Konvencije ona podliježe nacionalnom uređenju. Stoga se regulacijski okvir trenutačno veoma razlikuje od države do države: od liberalnog (regulatorni vakuum) do restriktivnog (potpuna zabrana). Zakonodavci/regulatori ubrzano rade na razvoju novih pravila kako bi stvorili pravni okvir koji će podržati tu novu gospodarsku djelatnost i integrirati je u postojeći zrakoplovni sustav (SAD, Italija itd.). S obzirom na međunarodnu prirodu zrakoplovstva i međunarodnu upotrebu bespilotnih letjelica potreban je međunarodno koordinirani pristup u razvoju jednog usklađenog sustava. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) već je izdala Priručnik za sustave letjelica na daljinsko upravljanje (Remotely Piloted Aircraft Systems), koji sadržava smjernice za izradu relevantnog zakonodavstva/regulative. ICAO i EU rade na razvoju pravnog okvira. Čini se da postoji opći konsenzus da bespilotnim letjelicama mora biti dopušten promet bez odvajanja od ostalih korisnika zračnog prostora. Komercijalna upotreba takvih letjelica ima učinak na sigurnost koji svakako treba riješiti. Sigurnosne je rizike potrebno svesti na najmanju mogući mjeru. Moguće ugrožavanje privatnosti ozbiljan je problem, jednako kao i prijestup smetanja posjeda u slučaju nedopuštenog niskog prelijetanja zemlje u privatnom vlasništvu. Bit će potrebno organizirati informativne kampanje kako bi se među korisnicima podigla svijest o regulatornim i operativnim ograničenjima.

Ključne riječi: bespilotne letjelice; dronovi; Čikaška konvencija; ICAO; komercijalna uporaba bespilotnih letjelica; regulacija bespilotnih letjelica

 


Copyright (C) 2017 - Pravni Fakultet u Zagrebu, Sva prava pridržana