U radu se razmatra problematika harmonizacije ugovornog prava u okviru EU-a. Harmonizacija ugovornog prava u EU-u provodi se na dvije razine: u okviru i pod okriljem institucija EU-a i od strane akademske zajednice. U okviru EU-a se na planu harmonizacije ugovornog prava bilježi intenzivna zakonodavna aktivnost već duže od dva desetljeća. Temeljno je procesom harmonizacije ugovornog prava zahvaćena materija koja regulira pitanja zaštite potrošača. No, nije zanemariva ni aktivnost na području harmonizacije općega ugovornog prava gdje je donesen niz smjernica iz područja elektroničkog poslovanja, prava osiguranja, trgovačkog zastupanja, bankarskog poslovanja itd. Cjelokupan proces harmonizacije ugovornog prava na razini EU-a, čini se, ide u pravcu objedinjavanja materije ugovornog prava u jedinstveni akt - "Europski građanski zakonik". U radu se razmatra je li donošenje Europskoga građanskoga zakonika realna opcija za neko dogledno vrijeme te se razmatraju (najpodobniji) pravni instrumenti za ostvarenje istog cilja. Podredno se u radu ukazuje i na radove akademske zajednice koji predstavljaju važan doprinos harmonizaciji ugovornog prava EU-a. Posebno se u radu ističe značenje i uloga Landovih načela koja su jedan do najznačajnijih unifikatorskih akata donesenih na području harmonizacije ugovornog prava europskih država. Osim Landovih načela, u radu se analizira pravna priroda i sadržaj Draft Common Frame Reference, dokumenta koji je svojevrsni sljednik Landovih načela, a koji je Radna skupina za Europsko ugovorno pravo objavila u svibnju 2008. godine. Zaključno se iznosi osvrt na procese harmonizacije ugovornog prava EU-a i implikacije na hrvatsko ugovorno pravo i praksu.

 

Ključne riječi: ugovorno pravo EU-a; harmonizacija ugovornog prava; Landova načela; Common Frame Reference; Draft Common Frame Reference; Europski građanski zakonik

 

 

Puni tekst članka dostupan na