Marino Jureković, dipl. iur.

Svrha je ovoga rada, uz uvodni tekst o Kraljevskoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i njezinu značenju za zagrebački Pravo- i državoslovni fakultet 1874.-1906., prikazati razvoj fakultetskih knjižnica Pravo- i državoslovnog fakulteta 1906.-1926. te Pravnog fakulteta 1926.-1996.

Pravo- i državoslovni fakultet, poput ostalih fakulteta zagrebačkog Sveučilišta u prvo vrijeme, poslije 1874. svoje je potrebe za literaturom isključivo vezivao uz mogućnosti i organizaciju Kraljevske sveučilišne knjižnice, ali su potrebe poboljšanja nastave već 1886. dovele do osnutka Seminara i njegove priručne knjižne zbirke, koja je 1906. poslužila kao podloga za drugi osnutak fakultetske knjižnice. Seminarska knjižnica, tada formalno ustrojena kao samostalna organizacijska jedinica unutar Fakulteta pod vodstvom nadstojnika izabranog od profesorskog zbora, pružala je mogućnost za samostalnu nabavnu politiku, koja je u perspektivi mogla dovesti do izgradnje kvalitetne specijalizirane pravne knjižnice. Analiza razvoja Seminarske knjižnice pokazuje kako su se osnovni problemi koji su sve do 1925. sprječavali brži razvoj Knjižnice (nedostatak primjerenih prostorija, stalno zaposlenog stručnog kadra i stručne organizacije rada) uspjeli riješiti tek tijekom uprave nadstojnika prof. dr. Stanka FRANKA (1925.-1942. i 1945.-1953.) i prof. dr. Marijana HORVATA (1953.-1967.) te stručnog rada dr. Zlatka GAŠPAROVIĆA (1948.-1964.). Djelovanjem navedene trojice Knjižnica je dobila suvremenu fizionomiju u svim bitnim aspektima djelovanja (izgradnja sustava organizacije građe po stručnim skupinama, izrada svih potrebnih kataloga, kadrovsko jačanje popraćeno organizacijskim diferenciranjem pojedinih knjižničnih službi i prostorno širenje uz trajno osiguravanje čitaonica za rad nastavnika i studenata). Knjižnici je time pružena kvalitetna podloga za njezin daljnji razvoj te se ona u pogledu stručnih standarda rada i tehnološkom pogledu uspješno osuvremenjivala. Izgrađen je knjižni fond srednje veličine čiji sadržaj, obuhvaćajući ne samo pravne nego i druge društvene discipline, čini Knjižnicu jednom od najvažnijih knjižnica iz područja društvenih znanosti u Zagrebu i Hrvatskoj općenito. Može se zaključno reći kako se Knjižnica tijekom 20. stoljeća uspjela razviti u najveću specijaliziranu pravnu knjižnicu u Hrvatskoj koja poput svojih prethodnica ima i šire nacionalno značenje potvrđujući tako i u novije vrijeme značenje Fakulteta kao jedne od vodećih kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj. S obzirom na značenje koje Knjižnica uz kvalitetan nastavni kadar ima za stručni napredak Fakulteta te značenje Fakulteta kao središnjeg visokoškolskog pravnog učilišta u Hrvatskoj, ukratko se upozorava i na najaktualnije probleme njezina daljnjeg napretka i unapređivanja njezina rada.

Ključne riječi: knjižnice, povijest knjižnica, Pravo- i državoslovni fakultet, Pravni fakultet