Mr. sc. Branka Rešetar

U svim suvremenim sustavima obiteljskopravnog uzdržavanja djeca zauzimaju posebno mjesto. Specifičnost normiranja prava na uzdržavanje djece uvjetovana je ustavnom dužnošću posebne zaštite djece, posebnim potrebama koje su različite  od potreba odraslih osoba, njihovom potrebom za obrazovanjem i nesposobnošću da štite svoje interese.

Uzdržavanje djece primarno je obveza roditelja, a potom i drugih članova obitelji. Ako roditelji ili druge osobe koje su to po zakonu dužne ne osiguraju djetetu uzdržavanje, ta obveza pada na teret države

U slučajevima u kojima ne žive s roditeljima, djeca svoje pravo na uzdržavanje najčešće ostvaruju putem suda. Dva su ključna, međusobno uvjetovana elementa pri određivanju uzdržavanja za djecu u sudskom postupku: brzina postupanja i način određivanja uzdržavanja. U potonjem je od posebne važnosti utvrđivanje djetetovih potreba. 

Autorica analizira podatke o dosuđenim obvezama uzdržavanja iz presuda općinskih sudova u Zagrebu, Splitu i Osijeku (od 1996. do 2002. godine), prikupljene metodom slučajnog odabira, prikazuje poredbena rješenja načina određivanja uzdržavanja te predlaže rješenja de lege ferenda kojima bi se postupak određivanja uzdržavanja pojednostavnio i time skratio.

Ključne riječi: uzdržavanje djece, određivanje uzdržavanja, način određivanja uzdržavanja, jednostavnost postupanja