Prof. dr. sc. Siniša Petrović, mr. sc. Nina Tepeš

Ugovor o organiziranju putovanja jedan je od imenovanih turističkih ugovora uređenih Zakonom o obveznim odnosima. Taj je ugovor bio uređen i u starom Zakonu o obveznim odnosima, ali se sada u cijelosti usklađuje s mjerodavnim propisima europskoga prava. Posebno se upozorava na to da odredbe Zakona o obveznim odnosima treba tumačiti u skladu sa smislom Smjernice Europske zajednice i na način kao što to čine odgovarajuće europske institucije, jer se samo tako u potpunosti poštuje obveza bitnog usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva s acquis communautaire. U radu se, s obzirom na to, posebno naglašavaju razlike između dosadašnjeg i novog uređenja te se daje sustavan pregled prava i obveza ugovornih strana. Pritom se pobliže analiziraju samo one odredbe novog Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine koje su novina u odnosu prema starom zakonu. Nakon pregleda materijalnopravnih propisa, u obzir se uzimaju i situacije s međunarodnim elementom. S obzirom na to da, u problematici određivanja međunarodne nadležnosti i mjerodavnog prava, rješenja hrvatskog prava najvećim dijelom ne odgovaraju pravnim rješenjima sadržanima u pravu Europske unije – odvojeno se analiziraju odredbe hrvatskog i europskog prava, uz isticanje postojećih sličnosti i razlika.

Ključne riječi: ugovor o organiziranju putovanja, potrošački ugovor, zaštita potrošača, putnik, organizator putovanja, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača, Smjernica Vijeća Europske zajednice 90/314/EEC od 13. lipnja 1990. o turističkim paket-aranžmanima, Uredba Vijeća br. 44/2001. od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980.