Doc. dr. sc. Robert Podolnjak


Komparativna analiza izbora ustavnih sudaca u europskim državama pokazuje da postoje dva temeljna opredjeljenja – jednim se nastoji omogućiti izbor sudaca koji neće biti ovisni za svoj izbor jednom ogranku vlasti pa u izboru sudaca sudjeluje više ogranaka vlasti, najčešće izvršni i zakonodavni, a ponekad i sudbeni. U onim državama gdje je parlament jedino tijelo koje sudjeluje u izboru ustavnih sudaca odluka se ne prepušta običnoj parlamentarnoj većini, već se traži u pravilu dvotrećinska većina odnosno ista većina koja se traži za ustavne promjene u tim državama. Također je pravilo de se suci ustavnih sudova biraju na jedan duži mandat, bez prava reizbora. U radu se također analizira različitost američkog izbora sudaca Vrhovnog suda u odnosu prema europskom modelu izbora ustavnih sudaca.

Autor zaključuje da je Hrvatska jedna od rijetkih država u kojima je izbor ustavnih sudaca prepušten najblažoj kvalificiranoj parlamentarnoj većini (većina ukupnog broja zastupnika), a u izboru ne sudjeluje neki drugi ogranak vlasti. Stoga se autor zalaže za takve promjene Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske prema kojima će se suci Ustavnog suda birati dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru, ne bi smjeli imati pravo reizbora na tu dužnost, a njihov mandat bio bi produžen sa sadašnjih 8 na 10 do 12 godina.

Ključne riječi: ustavni sudovi, Ustavni sud Republike Hrvatske, izbor, ustavne promjene