Tomislav Karlović, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, 10000 Zagreb; tomislav.karlovic@pravo.unizg.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-1846-1318
Abstract
Already by the end of Republic, creditors in commercial transactions in Rome relied extensively on real security instruments, fiducia and pignus. Their use is testified to by the preserved tablets dating from the 1st century AD. Among the tablets on fiduciary transfer of ownership (fiducia cum creditore), two of them, the mancipatio Pompeiana and Tabula Herculanensis 65, in their initial part, contain an oath that the object belongs to the debtor, solely, and is not encumbered by any real burdens. The oath, iusiurandum, in the latter case was made – per Iovem et numina deorum et genium Neronis Claudi Caesaris Augusti. Taking into account earlier studies on the role of iusiurandum, it is investigated into the purpose and the effects of such an oath at the conclusion of a contract (extra-procedurally), in relation to the applicability of actio fiduciae contraria in enforcing the liability for eviction, and with regard to the inclusion of the genius of the Emperor, next to Jupiter and the numina deorum. These oaths are also set against the ones documented in the Tabulae Pompeianae Sulpiciorum 54, 63 and 68 and their role.
Keywords: fiducia; fiducia cum creditore; iusiurandum; genius Caesaris; liability for eviction
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.75.6.5
Hrčak ID: 345029
URI: https://hrcak.srce.hr/345029
Pages: 979-1019
Iusiurandum i odgovornost za evikciju u dokumentarnoj praksi fiducije
Dr. sc. Tomislav Karlović, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, 10000 Zagreb; tomislav.karlovic@pravo.unizg.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-1846-1318
Sažetak
Vjerovnici u rimskim trgovačkim odnosima već su se potkraj Republike u velikoj mjeri oslanjali na stvarnopravna sredstva osiguranja, fiduciju i pignus. Njihova je uporaba potvrđena sačuvanim tablicama iz 1. stoljeća. Među tablicama koje bilježe fiducijarne prijenose vlasništva (fiducia cum creditore), dvije od njih, mancipatio Pompeiana i Tabula Herculanensis 65, u svome početnom dijelu sadržavaju zakletvu kojom se potvrđuje da predmet pripada samo i isključivo dužniku te da nije opterećen pravima trećih. U slučaju potonje tablice zakletva (iusiurandum) je položena per Iovem et numina deorum et genium Neronis Claudi Caesaris Augusti. Uzimajući u obzir prijašnja istraživanja o ulozi zakletvi, u radu se ispituju svrha i učinci takve zakletve pri sklapanju ugovora (izvanprocesno), kako u odnosu na primjenjivost actio fiduciae contraria glede odgovornosti za evikciju tako i s obzirom na pozivanje u zakletvi na carev genius, uz Jupitera i numina deorum. Ove se zakletve također uspoređuju s onima zabilježenima u Tabulae Pompeianae Sulpiciorum 54, 63 i 68 te s njihovom funkcijom.
Ključne riječi: fiducia; fiducia cum creditore; iusiurandum; , genius Caesaris; odgovornost za evikciju
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.75.6.5
Hrčak ID: 345029
URI: https://hrcak.srce.hr/345029
Stranice: 979-1019