Mario Krešić, Ph. D., Associate Professor, University of Zagreb Faculty of Law, Trg Republike Hrvatske 14, 10 000 Zagreb; mario.kresic@pravo.unizg.hr; ORCID: orcid.org/0000-0002-0014-4157
Abstract
Discretion is used differently in various legal contexts. This study examines the theoretical foundations of discretion. It addresses four challenges to the general theory of discretion: (1) the scope of agents, (2) necessary limitations, (3) the role of norms, and (4) the sources of discretion. This study argues that the concept of discretion refers to all public agents (any agent empowered by competence norms to produce legal consequences in the public interest), including those producing direct individual acts, and that the concept includes limitations and guidance imposed on the choice between alternatives and explicit or implicit norms on the exercise of power. It explores the sources of discretion through the lens of legal reasoning and proposes a framework that integrates the justified structure of the application of rules and the applicability of rules. This study questions whether a competence norm alone can serve as a source of discretion or whether additional norms are necessary to prevent arbitrary use.
Keywords: discretion; public agent; power; legal reasoning; application of rules
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.75.4.2
Hrčak ID: 341523
URI: https://hrcak.srce.hr/341523
Pages: 527-549
Izazovi za opću teoriju diskrecije
Dr. sc. Mario Krešić, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, 10 000 Zagreb, mario.kresic@pravo.unizg.hr; ORCID: orcid.org/0000-0002-0014-4157
Sažetak
Diskrecija se različito rabi u različitim pravnim kontekstima. Ovaj rad ispituje teorijske temelje diskrecije. U radu se obrađuju četiri izazova za opću teoriju diskrecije: (1) opseg subjekata, (2) nužna ograničenja, (3) uloga normi i (4) izvori diskrecije. Rad tvrdi da se pojam diskrecije odnosi na sve javne agente (svakog agenta ovlaštenoga normama o nadležnosti proizvoditi pravne posljedice u javnom interesu), uključujući one koji proizvode izravne pojedinačne akte, te da pojam uključuje ograničenja i usmjeravanja nametnuta izboru između alternativa i eksplicitne ili implicitne norme o izvršavanju vlasti. Rad istražuje izvore diskrecije kroz prizmu pravnog rasuđivanja i predlaže okvir koji integrira opravdanu strukturu primjene pravila i primjenjivost pravila. U radu se propituje može li sama norma o nadležnosti poslužiti kao izvor diskrecije ili su potrebne dodatne norme kako bi se spriječila proizvoljna uporaba diskrecije.
Ključne riječi: diskrecija; javni agent; vlast; pravno rasuđivanje; primjena pravila
Hrčak ID: 341523
URI: https://hrcak.srce.hr/341523
Stranice: 527-549