Ksenija Grubišić, Dario Čepo:
“Participativno upravljanje i
proceduralna autonomija
sveučilišta: Komparativna
analiza europskih modela"
Participativno upravljanje i proceduralna autonomija sveučilišta: Komparativna analiza europskih modela
Dr. dr. sc. Ksenija Grubišić, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, 10000 Zagreb; ksenija.grubisic@pravo.unizg.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-2464-1438
Dr. sc. Dario Čepo, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, 10000 Zagreb; dario.cepo@pravo.unizg.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-1509-7020
Sažetak
Ovaj rad unapređuje koncept proceduralne autonomije kao temeljne, ali nedovoljno istražene dimenzije upravljanja sveučilištem. Dok se institucionalna autonomija obično shvaća u formalnom i pravnom smislu, u radu se tvrdi da njezina suštinska realizacija ovisi o uključivosti i legitimnosti unutarnjih procesa donošenja odluka. Oslanjajući se na teorije participativne i deliberativne demokracije, proceduralna autonomija konceptualizira se kao institucionalni kapacitet utemeljen na aktivnom sudjelovanju akademske zajednice. Rad rabi komparativnu analizu modela upravljanja u Hrvatskoj, Španjolskoj, Austriji i Italiji, s naglaskom na sastav upravnih tijela, mehanizme odabira vodstva i raspodjelu ovlasti donošenja odluka. Rezultati pokazuju dosljednu povezanost između šireg sudjelovanja i viših razina proceduralne autonomije i institucionalne legitimnosti. Suprotno tomu, centraliziraniji i menadžerski modeli teže poboljšanju učinkovitosti donošenja odluka, a istodobno ograničavaju participativno uključivanje. Nadovezujući se na ove uvide, rad identificira skup institucionalnih praksi koje jačaju proceduralnu autonomiju, uključujući prošireno sudjelovanje na izborima, uravnoteženu zastupljenost među akademskim izbornim jedinicama i institucionalizaciju deliberativnih mehanizama. Rad zaključuje da održivo upravljanje sveučilištem zahtijeva hibridne institucionalne aranžmane koji usklađuju demokratsko sudjelovanje s učinkovitim upravljanjem, čime se osigurava i legitimnost i funkcionalnost u suvremenim sustavima visokog obrazovanja.
Ključne riječi: proceduralna autonomija; upravljanje sveučilištem; participativna demokracija; visoko obrazovanje; raspodjela moći
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.76.3.1
Hrčak ID: 349759
URI: https://hrcak.srce.hr/349759
Stranice: 343-377
________________________________________________________________________________________________________
Participatory Governance and Procedural Autonomy of Universities: A Comparative Analysis of European Models
Ksenija Grubišić, Ph. D., Professor, University of Zagreb Faculty of Law, Trg Republike Hrvatske 14, 10 000 Zagreb, Croatia; ksenija.grubisic@pravo.unizg.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-2464-1438
Dario Čepo, Ph. D., Associate Professor, University of Zagreb Faculty of Law, Trg Republike Hrvatske 14, 10 000 Zagreb, Croatia; dario.cepo@pravo.unizg.hr; ORCID ID: orcid.org/0000-0003-1509-7020
Summary
This paper advances the concept of procedural autonomy as a fundamental yet underexamined dimension of university governance. While institutional autonomy is typically understood in formal and legal terms, this study argues that its substantive realization depends on the inclusiveness and legitimacy of internal decision-making processes. Drawing on theories of participatory and deliberative democracy, procedural autonomy is conceptualized as an institutional capacity grounded in the active involvement of the academic community.
The paper employs a comparative analysis of governance models in Croatia, Spain, Austria and Italy, focusing on the composition of governing bodies, leadership selection mechanisms and the distribution of decision-making authority. The findings reveal a consistent association between broader participation and higher levels of procedural autonomy and institutional legitimacy. Conversely, more centralized and managerial models tend to enhance decision-making efficiency while limiting participatory inclusion.
Building on these insights, the paper identifies a set of institutional practices that strengthen procedural autonomy, including expanded electoral participation, balanced representation across academic constituencies and the institutionalization of deliberative mechanisms. The paper concludes that sustainable university governance requires hybrid institutional arrangements that reconcile democratic participation with effective management, thereby ensuring both legitimacy and functionality in contemporary higher education systems.
Keywords: procedural autonomy; university governance; participatory democracy; higher education; distribution of power
DOI: https://doi.org/10.3935/zpfz.76.3.1
Hrčak ID: 349759
URI: https://hrcak.srce.hr/349759
Pages: 343-377